Iako nisam redovit posjetitelj bogomolje, u crkvu odem godišnje svega nekoliko puta - skoro isto onoliko koliko sam išao u komunističkom sustavu u kojem je, prema pričama nekih, njima bilo zabranjivano, dok meni nije - za oči mi u nekoliko navrata zape jedan visoki politički dužnosnik, koji je slučajno uletio na društveni položaj, a ističe se davanjem milodara - lemuzine.
Svaki put je davao novčanicu od stotinu KM, što skreće pozornost ostalih vjernika, koji daju mnogo manje iznose.
Promatrajući ih onako sa strane zaključujem da je to što oni daju istinski, od srca, a davanje političara sam doveo u svezu s isticanjem i u svetoj kući. Čak hoću vjerovati kako time želi dati do znanja da je on veći katolik od ostalog puka. Budući da ja ne bih bio to što jesam kad ne bih propitivao iz kojih motiva to čini, jedne prigode sam nakon svete mise prišao dužnosniku s kojim se površno poznajem, upitavši ga riječima: I u crkvi se ističeš davanjem novčanica većih iznosa od ostalih. Vrednuje li to Svevišnji? Bez imalo sustezanja uslijedio je odgovor: "Ja sam političar i od mene se to očekuje". A tko očekuje, priupitah ga? "Narod, a i društveni mi položaj to nameće", odgovori mi. Po čemu vam društveni položaj to nameće? Razmijenili smo još nekoliko riječi, i uvidjevši da tomu neće biti kraja, te da bi me mogao protumačiti da sam protiv davanja lemuzine, skrenuo sam priču na sasvim nevažne stvari čime smo okončali razgovor. Ipak, morao sam mu dati do znanja da njegova mjesečna naknada samo za topli obrok, ne računajući ostale pogodnosti koje koristi, nadmašuju novčane iznose većeg broja umirovljenika te da bi pravo humano djelo napravio kad bi se s tog društvenog položaja izborio za poboljšanje statusa te ugrožene kategorije. Ni osvrnuo se nije, a kamoli zamislio, nad mojom konstatacijom, nego je ostao lebdeći u blagodatima koje su mu zajamčene društvenim položajem.
Ivo Sanader i Nadan Vidošević, nekad visoki dužnosnici Republike Hrvatske, koji sada čame u zatvoru zbog kriminalnih radnji u stjecanju osobnog bogatstva, isticali su se u darivanju vjerskim institucijama. Naravno, time su htjeli dokazati svoju odanost vjeri koja nas uči dobru, skromnosti, poniznosti i drugim ljudskim vrlinama, dok su oni u životu bili sasvim nešto drugo, daleko od nauka vjere. Dok dr. Ante Gilić, stalni sudski vještak za psihijatriju, psihoterapiju i neurologiju za Vidoševića dijagnosticira stanje omnipotentnog delirija koji misli da je sposobniji od drugih i Sanader se, vjerojatno, može dovesti u istu ravan. U svakom slučaju riječ je o destrukciji ljudskog uma koja se dovodi u svezu s megalomanijom i kleptomanijom. Jer kako drugačije protumačiti na nezakonit način prikupljena materijalna bogatstva kojima su bili opsjednutu. A iznad svega, zasigurno je riječ i o podvojenim ličnostima koji su u javnosti bili jedno, a u suštini sasvim drugo, upravo ono što im istražni i sudski organi stavljaju na teret.
Tasim Kučević, Naser Keljmendi, Stanko Subotić i Boško Radonjić samo su neki od donatora izgradnje vjerskih objekata u BiH i Srbiji koji su osuđeni i osumnjičeni za djela koja su suprotna božjim zapovijedima. Sasvim se logičnim nameće pitanje: Jesu li primatelji donacija znali da su donatori upleteni u korupciju, na nezakonit način stekli bogatstvo i da se na taj način javnosti žele predstaviti u sasvim drugom svijetlu?
U današnje vrijeme poremećaja društvenih vrijednosti, svojim javnim konstruktivnim stavovima ističe se papa Franjo koji u kontinuitetu, između ostalog, upozorava na bespravno bogaćenje, mito, korupciju i druge destruktivne radnje vladajućih struktura i pojedinaca. Kad bismo se iole pridržavali njegovih preporuka, smanjio bi se jaz između bogatih i siromašnih. Tako je papa Franjo osudio i korupciju onih koji doniraju crkvi, a kradu i bespravno se bogate. Citirajući odlomak iz Biblije papa je ovih dana kazao je kako neki grešnici zaslužuju biti vezani za kamen i bačeni u more. Kršćani koji su donirali novac crkvi, a ukrali su ga, vode dvostruki život i grešnici su koji trebaju biti kažnjeni. Roditelji koji su novac stekli kroz mito i korupciju izgubili su dostojanstvo, a svoju djecu hrane nečistim kruhom. Uz to, primanje mita usporedio je s drogom kazavši kako oni postaju ovisni o mitu.
Imenovani su zasigurno bili privilegirani i u vjerskim institucijama čiji su bili donatori. Možda su, pak zauzimali i prve redove za određenih vjerskih obreda. A kad su u pitanju prvi redovi podsjetit ću na riječi dr. Pere Sudara, pomoćnog biskupa Vrhbosanske nadbiskupije koji mi jedne prigode, u neformalnom razgovoru, reče kako je crkva pogriješila onoga momenta kad je političarima, koji su se naglo 'preobukli u novo ruho', počela ustupati mjesto ispred oltara čime su istinski vjernici potisnuti u druge redove. A dokle se u tome išlo potvrđuje i činjenica gdje su vjerski dužnosnici čak ustupali i mikrofone političarima dopuštajući im obraćanje sa oltara. Sjećam se čak kad je jedan svećenik za predizbornog skupa HDZ-a BiH u Posušju doslovno rekao: "Tko ne zaokruži za HDZ da Bog da mu se ruka osušila". Iako je nakon nastupa za govornicom tražio našu potporu za izgovoreno, nisam mu mogao klimnuti glavom u znak odobravanja, kao što ne odobravam ni davanje, a ni primanje novčanih sredstava u vidu donacija, na nezakonit način stečenih.
