Ivan Vukoja: Ovo je veliki izazov za mene

priča

Ivan Vukoja (Ljubuški, 1969.), diplomirani sociolog, pjesnik, urednik časopisa Status, likovni kritičar, producent, ... od prije nepuna tri mjeseca novi je v.d. ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.

O kazalištu i projektima Vukoja govori u prvom intervjuu otkad je izabran na ovu funkciju.

U kakvom stanju je bilo ovo kazalište u trenutku kad ste došli na funkciju v.d. ravnatelja HNK u Mostaru?
"Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru je dosta velik i kompleksan projekt, od samog objekta i okoliša, preko pravnog statusa, financija, unutarnje organizacije i repertoara do mnogih obveza koje su se nakupile jer nije bilo moguće riješiti ih ranije, tako da još uvijek na neki način "hvatam konce i otkrivam nove detalje u mozaiku".
Općenito, moj prvi dojam je bio da svi djelatnici koje sam zatekao imaju vrlo pozitivan odnos prema svom poslu i prema kazalištu kao instituciji. Da nije bilo tog odnosa, njihove ljubavi i strpljivosti, vjerojatno danas ne bi bilo ni Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Stoga i ovom prigodom želim zahvaliti svim djelatnicima na čelu s mojim prethodnikom gospodinom Ivanom Ovčarom i čestitati im što su uspjeli utemeljiti i očuvati ovo kazalište. Da im nije bilo lako, svjedoče činjenice da je HNK godinama imalo neriješen pravni status, nestabilno, nedovoljno i neredovno financiranje, mali ansambl, započet, a nezavršen objekt, politička sumnjičenja i osporavanja, kao i sve ostale probleme koji uz to idu. Većina tih problema je i danas prisutna, tako da bismo, pomalo duhovito, mogli kazati kako je problema mnogo, a potencijala još više."

HNK Mostar je dugo u nezavidnom položaju, prije svega kad je u pitanju pravni status. Što je ipak bilo presudno da prihvatite funkciju? Što Vas je potaknulo na taj izazov, ako je izazov?

"Presudan je bio moj privatni odnos s nekim ljudima iz kazališta. Na njihovu zamolbu i nagovor sam i prije nego sam imenovan za v.d. ravnatelja bio uključen u procese oko rješavanja pravnog statusa i oko nekih programskih aktivnosti kazališta, tako da sam zapravo već neko vrijeme uključen u cijeli proces i problematiku vezanu za kazalište, u prvom redu pravni status i preuzimanje osnivačkih prava nad kazalištem od grada i županije. Kada su određene stvari ipak riješene i kada se otvorila mogućnost za moje imenovanje na mjesto v.d. ravnatelja, smatrao sam da bi bilo neodgovorno s moje strane ne prihvatiti tu dužnost. Tim više jer sam kao od ranije društveno angažiran čovjek bio svjestan uloge i značaja HNK u Mostaru. Bio sam također svjestan da je ovo vrlo zahtjevan posao i veliki izazov za mene. S obzirom da se ne bojim izazova, te smatram kako u HNK u Mostaru postoji veliki potencijal kojeg je moguće pokrenuti i realizirati, prihvatio sam se ponuđenog posla. Vrijeme i rezultati će pokazati jesu li moje procjene bile ispravne i jesam li dorastao tome izazovu. Ukoliko budem izabran na četverogodišnji mandat, a vremenom se pokaže da moji rezultati nisu dobri, uvijek ću biti spreman odstupiti i ravnateljsko mjesto osloboditi za nekoga tko bi taj posao uspješnije obavljao."

Stalno naglašavate da ovo kazalište ima dobre glumce i ima potencijal, ali kada je u pitanju pravni status kazališta i administrativne poteškoće, ima li tu neke bojazni s Vaše strane?

"Koliko sam uspio pratiti, predstave HNK Mostar, unatoč očekivanim oscilacijama nikad nisu bile bez kvalitete. Veliki dio ne samo glumačkog ansambla predratnog Narodnog pozorišta Mostar, nego i dugogodišnjih djelatnika te kuće, provjerenih teatarskih zaljubljenika u sinergiji s novim glumačkim naraštajima, te s gostima iz Hrvatske, uspijevao je u iznimno nepovoljnim okolnostima raditi respektabilan repertoar. Što se pravnih i financijskih problema tiče, mislim da je kazalište prošlo svoju najproblematičniju fazu i da sadašnja pozicija u budućnosti može biti samo bolja i jača. Ipak, ne zanosim se time da će biti lako i da će se okolnosti brzo mijenjati i popravljati, jer za svaki pozitivni pomak treba određeno vrijeme i sustavan rad. Načelno govoreći, nisam pristalica brzih, meteorskih rješenje, niti preferiram revijalno-festivalski pristup kulturi. Institucije kulture treba graditi polako i sustavno, vodeći računa o svim segmentima rada i dugoročnim interesima. Samo stručan i sustavan rad na svim područjima funkcioniranja, od organizacije, preko financija do samih predstava može dovesti do toga da HNK u Mostaru po svim navedenim parametrima za nekoliko godina postane ozbiljna, kvalitetna i relevantna kazališna kuća u bosanskohercegovačkim, ali i širim okvirima."

Je li moguće u ovakvim uvjetima, u ovakvoj zemlji, raditi tako sustavno u svim segmentima?

"Mislim da je moguće i da čak i nemamo drugog izbora ukoliko želimo napraviti neki uspjeh. S jednim prijateljem, gostujućim profesorom na mostarskom sveučilištu, ovih sam dana razgovarao o nekim našim mentalitetskim karakteristikama. Složili smo se da ovdašnji ljudi nemaju sklonost planirati stvari na dulji rok, već misle i očekuju da se uspjeh treba i može dogoditi preko noći ili da je uspjeh splet različitih okolnosti na koje se ne može utjecati. Stoga i nemamo svijest o važnosti institucija, sustavnog rada i planiranja. Kao protuprimjer on je spomenuo Nijemce čiji planovi, projekcije i strategije - bilo da je riječ o politici, ekonomiji ili kulturi - se vrlo često rade za višedesetljetna razdoblja."

Ali ima li kod nas kulturne strategije i kulturne politike?

"Ne samo da nemamo kulturnu strategiju, niti provodimo kulturnu politiku već, općenito, nemamo niti dovoljno razvijenu svijest o ulozi i važnosti kulture i umjetnosti kako za društvo i zajednicu, tako i za pojedince. Da ne spominjem širi državni, odnosno, društveno-politički okvir koji je sve drugo samo ne sustavno osmišljen i stabilan. U takvom je okruženju, naravno, teško biti sustavan i dugoročno planirati. Teško, ali nije nemoguće. Mislim da svatko u području svoga bavljenja treba stvari ispravno postaviti, odrediti prioritete i ciljeve i razraditi male korake koji mogu dovesti do tih ciljeva. Tako imamo puno veće šanse da nešto ipak napravimo. Promjene moraju krenuti od nas i od našeg mikro-okruženja. Nije lako i neće nikada biti onako kako planiramo, ali ako imamo plan, lakše je raditi varijacije i prilagodbe nego uvijek počinjati iznova. Načela koja spominjem nastojat ću primjenjivati u svome radu u HNK u Mostaru, stoga vjerujem da će se vremenom pojaviti i rezultati."

Kad spominjete strateško promišljanje, kakvim ovo kazalište vidite ili zamišljate u nekoj bliskoj budućnosti? Što želite postići?

"Za mene je program ovog kazališta sadržan u samom njegovom imenu: Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru. Ovo je nacionalno kazalište svih Hrvata u Bosni i Hercegovini. Pridjev 'hrvatsko' nosimo s razlogom i ponosom. Premda to određeni krugovi još uvijek ne mogu prihvatiti i podržati, Hrvati su konstitutivan narod u BiH i po svim suvremenim demokratskim normama imaju pravu na kulturne institucije s nacionalnim predznakom. Ako postoji Hrvatsko narodno kazalište u Pečuhu u Mađarskoj gdje su Hrvati nacionalna manjina, ne vidim zašto bi nekome smetalo kazalište takvog naziva u BiH gdje Hrvati imaju status konstitutivnog naroda. Ali, time što je hrvatsko i narodno, smatram kako ovo kazalište u isto vrijeme može i treba biti i mostarsko kazalište. Kazalište koje će svi građani Mostara doživljavati kao svoje kazalište. Stoga ćemo biti u potpunosti načelno otvoreni za suradnji sa svim kazališnim i kulturnim institucijama, kao i svim pojedincima koji se bave kazalištem i kulturom u Mostaru, bez obzira na njihova nacionalna, ideološka ili politička određenja. A pored toga što je hrvatsko i mostarsko, suradnjom i sadržajima HNK jest i biti će i bosanskohercegovačko. Ali da bi sve nabrojano imalo smisla ono u prvom redu treba biti kazalište, po suvremenim umjetničkim kriterijima i dosezima kvalitetno i uspješno kazalište. Ukoliko u tome uspijemo, onda ćemo biti ne samo hrvatsko, mostarsko i bosanskohercegovačko, nego i europsko kazalište. Kazalište koje razumije i prati suvremene europske kazališne tijekove i trendove. Smatram da su nam za takav, uvjetno rečeno, europski iskorak potrebne 3-4 godine, i to će svakako biti glavni cilj kojeg ću nastojati realizirati ukoliko dobijem četverogodišnji mandat da vodim ovu kuću."

Je li prvi korak u tome predstava koja se trenutno radi u HNK?

"Mislim da jest i da se "Chick lit" Damira Šodana, predstava koju trenutno pripremamo, jako dobro uklapa u koncept koji sam izložio. Kada smo odlučivali kojom ćemo predstavom započeti novu sezonu i kojom ću se ja kao novi v.d. ravnatelja na neki način predstaviti, vodili smo se mišlju da to treba biti suvremen i kvalitetan komad koji će biti izazovan za glumce, ali i privlačan za publiku. Željeli smo, također, pokazati da ćemo biti otvoreni za suradnju sa svim kazališnim institucijama i kazališnim umjetnicima u Mostaru. I stvarno smo ponosni na činjenicu da je ovo prva poslijeratna predstava u Mostaru u kojoj sudjeluju umjetnici iz svih kazališnih kuća u Mostaru. Predstavu režira Tanja Miletić-Oručević, direktorica Mostarskog teatra mladih, a pored glumaca Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru (Jelena Kordić, Nikolina Marić, Robert Pehar, Velimir Njirić-Pšeničnik i Miro Barnjak) u predstavi sudjeluju i glumci iz Narodnog pozorišta Mostar (Saša Oručević i Emir Spahić), Lutkarskog pozorišta (Nedžad Maksumić, Dijana Ondalj-Maksumić i Igor Vidačković), sadašnji i bivši studenti Odsjeka za glumu Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru (Angela Bulum, Ivo Krešić i Ivan Skoko). Glazbu za predstavu radi poznati mostarski glazbenik Atila Aksoj iz grupe Zoster. Stoga je ova predstava već sada dobila epitet prve poslijeratne svemostarske predstave."

Osim te poruke o otvorenosti i suradnji sa svim institucijama, zašto baš jedan suvremeni tekst? Zašto Šodan, o novim elitama, o vremenu u kojem kultura nema status u društvu ni potporu koju bi trebala imati?

"Šodanov "Chick lit" je duhovita i ironična groteska hrvatskog jet-seta i presjek stanja svijesti hrvatskog tranzicijskog društva, koje odveć korespondira i s našom mostarskom i bosanskohercegovačkom stvarnošću. Izabrali smo ovaj komad jer smo htjeli napraviti predstavu koja se bavi aktualnom problematikom, predstavu koja se referira na bitne društvene fenomene i daje svoj umjetničko-kazališni komentar na njih. Referirati se na suvremene društvene fenomene, biti društveno osjetljiv pa i angažiran kriteriji su koje ćemo svakako uzimati u obzir pri odabiru repertoara za HNK u Mostaru. Ipak, najveća simbolička vrijednost ove predstave jest činjenica da prvi put nakon rata u HNK surađujemo s kolegama iz svih mostarskih kazališnih kuća, a osobita nam je čast što prvi put u našem kazalištu režira naša sugrađanka Tanja Miletić Oručević."

Kad je premijera?

"Planiramo da premijera bude početkom studenoga, ali se ne opterećujemo previše rokovima. Svi koji rade na predstavi su jako motivirani da predstava bude što kavalitetnija, a hoće li premijera biti tjedan dana prije ili kasnije od planiranog roka mislim da nije previše važno."

Dosta ste pratili kulturna događanja i prije nego što ste preuzeli ovu funkciju, a mnoga i sami organizirali. Koliko ste zadovoljni posjećenošću kulturnih programa, a opet, s druge strane, znamo da broj ljudi nije jamstvo ni pokazatelj kvalitete nekog programa. Kako naći balans kvalitete i populizma, a kako ljude u većem broju dovesti na programe koje vrijedi vidjeti?

"To je pitanje za milijun dolara, rekli bi u Americi. Mislim da smo taj problem već spominjali, a to je nedostatak sustavnog pristupa kako na razini društva, tako i na razini kulture, odnosno na razini institucija koje bi se, među ostalim, trebale baviti i kulturnom politikom. Većina dobrih stvari i projekta se svodi na osobne inicijative, bilo samih umjetnika, bilo ljudi iz nekih udruga. Stvoreni su određeni uski kulturni krugovi i onda se sve manje više odvija unutar tih krugova. Mi u HNK ćemo nastojati biti otvoreni ne samo za suradnju s drugim kulturnim institucijama, nego ćemo i posebnu pažnju i aktivnosti usmjeriti prema našim potencijalnim posjetiteljima. Publiku ćemo nastojati privući u prvom redu kvalitetnim predstavama, ali nećemo zanemariti niti promotivne i PR aktivnosti. Smatramo kako u publiku treba ulagati, postojeću publiku nastojati što kvalitetnije i bolje informirati, a potencijalnu animirati i na neki način educirati. Posebnu pažnju mislimo posvetiti učenicima i mladim ljudima. Želimo publiku koja će s nama rasti i sazrijevati, kvalitetnu i educiranu publiku koja voli, prati i razumije kazališnu umjetnost."

I Bobo Jelčić u umjetničkom vijeću

Pored aktualnog v.d. umjetničkog savjetnika Dragana Komadine, član Umjetničkog vijeća HNK u Mostaru uskoro bi trebao postati ugledni i nagrađivani kazališni i filmski redatelj Bobo Jelčić čiji film "Obrana i zaštita" je ove godine na Pulskom festivalu dobio 7 Zlatnih arena.

Andrijana Copf [ Dnevni list ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari