Kad naš brod tone, tone

Sve stvari se na ovom svijetu mogu objasniti preko drugih stvari. Kad ne znaš kako djetetu objasniti što je to seks, ili ti je nekako neugodno, a ti ga odvedi u svijet biljaka, pa mu pričaj o tučku i prašnicima. Kad ne znaš kako bi objasnio Bosnu i Hercegovinu, a ti se sjeti priče o Titaniku i sve će biti lakše.

Uglavnom, Titanik, o njemu znamo sve, da je potonuo na svom prvom putovanju i da je toliko ljudi poginulo, utopilo se u ledenoj vodi ili nestalo skupa s utrobom broda u hladnim dubinama Atlantika. Bosnu i Hercegovinu možemo usporediti s Titanikom po mnogo čemu. Doduše, nije joj ni prvi put da tone, a nije još ni potonula, ali ljulja već dugo, opasno se nagela i nos je odavno zinuo prema nebu.

Nazovimo priču, ako hoćete, i Bosanski Brod.

Na Bosanskom Brodu su, naravno, tri klase, jedna u potpalublju, jedna u nivou palube i treća gore na vrhu, u salonima i skupim apartmanima. Pri tom ne mislim na tri nacije, nego na doslovno tri kaste. Baš kao razredi na Titaniku.

Ovi u potpalublju su najbrojniji, za one s vrha oni su čista marva, nedostojni dobrog i ugodnog putovanja, ali svejedno će ih trpjeti na istom brodu, jer marva daje, makar i marku dnevno. Kako je najbrojnija, ona, a da nije toga svjesna, izdržava ove gore. Oni su za ovo dali sve, i djedovinu i ponos i položili život. Sada postoje na mrvice. Ali je važno da su tu, na brodu. Zapravo, u brodu. Marva nema vlastitog imena, to su samo glave, ruke u zraku, glasači, po potrebi i topovska hrana. Marva radi za nadnicu, na crno (u potpalublju je uvijek mrak), ne zna prava i kad ih traži to radi nespretno. Da se lako zavesti, stalno im se obećava svjetlo, ali svjetlo nikada ne vide. U trenutku kada brod tone, oni pokušavaju pobjeći, skočiti, ali vrata su im zatvorena, nemaju moć izvući se odozdo. Godinama manipulirani, oni i ne znaju kojim putem uteći. Ostaje im da vjeruju mornaričkom osoblju i slatkim riječima kapetana da će sve biti u redu. Ipak je to kapetan. "On nas valjda neće napustiti."

U nivou palube je srednja klasa, skuplje karte, skuplji život, ali vrijedi. Službenička plaća, državni posao ili rad u uredu, on uvijek izgura takva putovanja. Zbog čega uostalom postoje krediti? Ta, jednom se živi! Putovanje nije neudobno, ali se osjeti lupa onih odozdo, tihi jecaji žena i vika gladne djece. Ponekad smrdi i kad su dolje na gomili izgleda opasno. Stoga nije uvijek ugodno, ali se trpi. Okreneš glavu i gotovo. Kapetan je obećao da će glazba od sada biti glasnija, pa se neće čuti zvukovi iz potpalublja. Zadnjih je dana u salonima spektakl, plešu zvijezde, natječu se zborovi, igra mečka, a na palubi je stalni nogometni turnir - tako da su gotovo zaboravili na jad i čemer koji ih je znao zapuhnuti iz dubina broda. Ponekad se pitaju idu li pravim brodom, jer ponekad sve izgleda sumnjivo napravljeno, sve škripi i čini se da bi moglo i potonuti. Ali, kapetan ih uvjerava i nema razloga da mu se ne vjeruje. A da se brod čak i nagne i gotovo dođe sigurno da će tonuti, s ove razine se lakše dokopati čamaca. "Netko je jutros s razlogom posumnjao da na brodu nema dovoljno čamaca za spas sviju, tako da se brzo proširila panika, a mnogi s ove razine već su u razmišljanju da sami skoče preko ograde. Pogotovo neki koji misle da financijski ne mogu podnijeti troškove putovanja i kojima je sve ovo počelo sličiti na cirkus i brod bez kormilara. Neki su to i učinili. Kako je krenulo borba s valovima i držanje glave iznad vode svima je sudbina."

Na gornjem nivou su saloni i apartmani. Broje se ovce i novci. Brod se opasno nakrivio, ali glazba i dalje svira. Svi znaju da ne može ovako baš dugo i da će brod sigurno na dno, ali nitko se zapravo ne brine. Treba iscrpiti mogućnosti sve dok postoje. Čamci za spašavanje su odavno spremni, a tu je i pokoji helikopter. No, glupost je otići prerano. Novac teče u potocima. Ovi na dvije razine ispod, kao da ne kuže o čemu se na ovom brodu zapravo radi, preskupo plaćaju jeftino putovanje. Daju novac za jednu veliku šarenu lažu. Da, ponekad se propnu gore i pitaju zna li se kuda zapravo idemo, ali brzo ih razuvjere, nikada ne posumnjaju da vlasnici i kapetan s časnicima ne znaju, odnosno da ih zapravo nije briga. Ponekad na gornjoj razini i dignu glas jedni na druge, kapetan i časnici se kao ne slože, samo da ovima ispod daju dojam da se brinu oko rute i da su spremni dati sve od sebe da Brod jednom pristane u Obećanu zemlju.

Zapravo, čudno je kako svi ti ljudi odozdo vjeruju obećanjima. A brzo se i najnevjerniji smire, samo im serviraj alkohol, ponudi drogu, ponudi spektakl, jer kad orkestri sviraju i turniri se igraju, zaokupi ih se brzo nebitnim i svi zaborave pitati za pravi cilj i postoji li cilj uopće.. "Ima ih što već bježe, ali trudimo se da ih ne spominjemo previše. Ignorirati takve, naš je moto. Ako ništa, ostali imaju više prostora i brod će sporije tonuti kad je tereta manje. Sve dok je tako, nema smisla napuštati ovaj ruzinavi brod, jer gdje drugo možeš putovati ovom klasom i još zarađivati?" Novac stiže li stiže. Odozdo prema gore. U suprotnom pravcu od vode. Ona, pak, curi sve više prema dolje – i još malo pa će prvi brodski miševi pocrkati. Tko mari? Sve dok traje, dobro je!

Postoji u moru još puno brodova, ali kao da ne žele pomoći opasno nagnutom Bosanskom Brodu. Kao da su i oni navikli, pa trpe nagnutu ruzinu. Kao da ne znaju što s njom. Primaju plivače i davljenike koji su se bacili preko ograde, ali kao da ne shvaćaju ozbiljno da će sam brod na dno. A i zašto bi – kad na brodu i dalje orkestri sviraju, gore sva svijetla i igre ne prestaju? A vlasnici, kapetan i časnici uvjeravaju druge brodove da je sve u najboljem redu.

Boris Čerkuč [ dnevno.ba ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Ljubuška vatrena svitanja Krešo Vujević
ljubuski.info
Bacanje prašine u oči Josip Mlakić | bljesak.info
ljubuski.info
Pravda je samo za sirotinju Emir Imamović | bljesak.info

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari