Hrvati Zapadne Hercegovine iz godine u godinu dostojanstveno obilježavaju obljetnicu Bleiburga i stradanja svog naroda na tom Križnom putu. Međutim, žalosno je da ti isti Hrvati ne žele ili ne smiju na dostojanstven način obilježiti zločin koji se prije 21 godinu dogodio tu kod njih, u Kruševu, gdje su na svirep način likvidirani Blaž Kraljević i drugi pripadnici HOS-a.
Istina, ima šačica njih koji onako potiho dođu, zapale svijeću i pomole se za poginule, možda čak donesu i buket cvijeća, dok neki tu priliku znaju iskoristiti za prikupljanje političkih poena kao što je godinama znao činiti dr. Zvonko Jurišić, uz dr. Dragana Čovića najvještiji manipulator unutar ovog naroda, iako sumnjamo da takvi znaju gdje je uopće grob Blaža Kraljevića... Ali, bitno je kao "Pravaš" doći u Kruševo... Znamo, ima ih koji i Bleiburg žele ispolitizirati, baš kao i Jasenovac i brojna druga stratišta i stradanja hrvatskog naroda.
Dakle, oni koji su se istinski borili u prošlom ratu za svoj narod, koji nisu pristajali na trgovinu s agresorom iz reda drugog naroda, te zbog toga po nalogu tih istih švercera svim i svačim bivaju likvidirani usred Hercegovine! Usred svoje ponosne Hercegovine. Volimo reći ponosne i prkosne. Ali, ma koliko ona nekoć bila ponosna i prkosna Hercegovina nam je danas ušutkana. Ušutkana od strane istih onih koji su i do rata vedrili i oblačili, te tim putem nastavili i nakon što su zamijenili "dresove".
Godine prolaze i prolaze, no po pitanju raskrinkavanja počinitelja najvećeg ratnog zločina tijekom prošlog rata u Hercegovini ništa se ne pomiče s mrtve točke ili da bude još gore izrodi svog naroda koji se predstavljaju kao "Veliki Hrvati", a nisu ništa drugo nego udbaši i njihovi sinovi (istina je katkad gorka, ali zbog ljepšeg sutra ovom narodu potrebno je izravno gledati istini u oči) sve učiniše da se ovaj strašni zločin zataška, da se dokazni materijal uništi.
Pa, zašto? Možda zato što neki misle kako bi uslijed toga izgubili vlast i političku moć budući oni sve gledaju kroz tu političku prizmu, kroz želju za svojim daljnjim jačanjem i utjecajem nad robovima, čitaj običnim "Malim Hrvatima" Zapadne Hercegovine. A narod je konstantno u nekom strahu, nasjeda na priče kako bi sve to bila borba s vjetrenjačama, jer kao toliko su jaki ti mangupi koji nas pljačkaju iz dana u dan... Ovakve priče su ciljano plasirane upravo iz redova onih koji žele da ih se narod plaši. E moj narode... Prkosni i ponosni! Ušutkani narode.
Ovih smo dana u Hercegovini svjedoci kojekakvih medijskih prepucavanja i slanja poruka koje se također možda ciljano plasiraju da bi se loptica sa stvarnih, gorućih problema, prebacila na drugu stranu. Fratri malo prozivaju mlade, čak počinju katkad pomalo i lokalnu vlast prozivati, pa ovi uzvrate nekakvim svojim "pucnjima", pa slušamo žalopojke tipa gdje više ima droge - na rock koncertima ili na narodnjacima?
Biblija nas uči da smo svi djeca Božja, kao što moramo biti svijesni da smo i svi grešnici, ali rijetki od nas priznaju pogreške, kao recimo prof.dr. Zdravko Tomac koji je javno kazao da se dobrih 20 godina, pa i više sam sa sobom borio oko nekih stavova, pogleda na život, vjeru, Boga, partiju... U njemu su se toliko dugo neke stvari lomile i na kraju prelomile. Priznao je pogreške i dokazao da je čovjek. Ali, rijetki su takvi, jer kod većine nas nema takve "lomljavine", lako skinemo jedne, a obučemo druge dresove... Bitni smo samo mi, dok nas drugi ne zanimaju. I što je najgore uvjerimo sebe da imamo pravo na pogreške, samo mi, ali ne i drugi koji su tu oko nas i te pogreške ne želimo priznati, ne želimo se s istinom suočiti.
I nisu takvi samo obični ljudi. Kada već spomenuh naše fratre, koji su za ovaj narod uvijek bili kao zvijezda vodilja, logično je i njima postaviti pitanje - A zašto Vi šutite godinama o zločinu u Kruševu? I tu su naši (Hrvati) pobili naše. Kao i na Bleiburgu i Jasenovcu.
Narod u Hercegovini iz godine u godinu na dostojanstven način obilježava i stradanja širokobrijeških franjevaca, kao i ostalog svećenstva diljem Hercegovine, ali zašto da se ta stradavanja obilježavaju puno više nego stradanja običnog naroda? Zar Biblija ne uči da je čovjek jednako čovjek? A običnog naroda je u Hercegovini stradalo na tisuće i tisuće. Taman kao da se narodu ništa nije dogodilo, a od istih zločinaca su toliki i toliki pobijeni. I fratri i ostalo stanovništvo.
