Umjesto domoljublja - prostitucija

Nakon mostarskog sastanka Kolegija Vijeća ministara, potpredsjednik državne Vlade na pitanje može li se još uvijek govoriti o ljubavi među strankama državne "šestorke" odgovora – nema ljubavi, ima flerta. Ta izjava, dakako, sama za sebe govori o stanju u kojem se ova zemlja nalazi. Ali, ona ne može biti opravdanje i vokabulara kojeg se u javnom prostoru može sresti. Pri tome, među inim, mislim i na najnovije izjave prvog čovjeka pokreta "Prvi mart". Jer, vokabular kojeg je zadnjih dana koristio ne može biti zalog normalnijoj budućnosti.

U intervjuu za jednu novinsku agenciju on, da podsjetim, izjavi kako je čak "49 posto naše zemlje okupirano" – pri čemu je, ako kome nije jasno, mislio na Republiku Srpsku – te kako imamo "puno pravo raditi na tome da oslobodimo taj dio teritorija i da živimo kao slobodni građani u svojoj zemlji". Ovakvim se vokabularom u javnom prostoru, da budem još konkretniji, ratom izazvano stanje može samo dodatno "zacementirati", položaj onih kojima ono odgovara dodatno osigurati, a vrijeme slobodnog života slobodnih ljudi u njihovoj vlastitoj zemlji na neodređen rok odgađati.
Umjesto takvog vokabulara, vjerujem, puno bi uputniji bio tome potpuno suprotan pristup – koji počiva na logici da je ova zemlja prošla ratnu golgotu, da danas trpi posljedice destrukcija koje je sobom donio rat te da je potrebno puno i strpljenja i mudrosti kako bi se uopće moglo razmišljati o mogućnosti drukčijeg ambijenta u doglednijoj budućnosti.

Mostarsko slijelo

To uopće ne znači kako se s masom iskazanih sudova iz apostrofiranog intervjua i ne slažem. Dapače. Uz dodatak, dakako, da se dobar dio njih ne odnosi samo na jedan dio BiH, nego na zemlju kao cjelinu – i na sve njezine prijestolnice, formalne i neformalne. U prilog tome, uostalom, svjedoči i izjava predsjednika FBiH, dana za jednu hrvatsku televiziju, da je dva mjeseca prije uhićenja imao informaciju o razgovoru stranki federalne "četvorke", na kojem je dogovarana strategija kako ga skloniti – a time otkloniti i posljednju branu dovršetku rekonstrukcije izvršne vlasti.

I da je jedan od stranačkih lidera predložio i konkretan plan – da mu treba podmetnuti. A znali se o kojem lideru se radi – o osobi koja se, da pojasnim, legitimira i kao prvi na braniku obrane Hrvata – Budimirove bi informacije mogle biti istinite. Na to, uostalom, upućuje i sve što se naknadno događalo. A, ako se to čini jednom od najviše pozicioniranih ljudi države, zamislite što se sve može dogoditi običnom smrtniku.

U Federaciji, doduše, postoji točka iza koje se znade priznati poraz vlastite politike. Uz dodatak, doduše, da je tome zasada sklon samo dio političke klase. Ovih je dana, naime, prvak SDP-a priznao poraz vlastite politike da, kad god mu se prohtije, može srušiti jednu koalicijsku strukturu i formirati drugu. Što se, precizirao je, "tiče 'četvorke', jasno je da stranke nisu bile u stanju implementirati ono što su dogovorile". Točno. No, pošteno bi bilo da je priznao još jedan detalj – da je on sam jednu "četvorku" rušio i sastavljao drugu. I da je to činio s onima za koje je samo godinu dana ranije tvrdio da su razbijači BiH i, što se njegove stranke tiče, partneri s kojima mu eventualno zajednička vlast nije čak ni teorijska mogućnost.
Ipak, velik je korak i to što učini. Drugi, hoću reći, nisu spremni ni na toliko. Dapače. Nakon najnovijeg mostarskog sijela, na kojem dogovaraše nastavak zasjedanja Vijeća ministara, kavu ispijaše bez njega – i to oni isti koji mu u političkom strahopoštovanju i sami u kola guraše. I koji, da se ne lažemo, u njegovu javnom priznanju poraza uživaju. Iako, istina je da su, zbog neuspjela pokušaja preuzimanja poluga izvršne vlasti, i sami doživjeli poraz. Lideru HDZ-a su, uostalom, zbog toga i sljedeće dvije godine izvan domašaja javna poduzeća – i kajmak kojeg je u njima kušao. A zbog toga će mu sve teže biti održavati kontrolu i unutar vlastite stranke. Jer, zbog činjenice da su u Federaciji i dalje u "autu" sve više je nezadovoljenih – i na lidera narogušenih "suboraca" dakako.

Udar na državu

U stvarnosti, međutim, ono što "najpametniji" s ovu stranu entitetske crte čine samo je dodatni kamenčić potpori ideologije koja najintenzivnije rastura BiH. A, u ovom trenutku – to i nije nekakva tajna – udar na državu je najintenzivniji iz banjolučkog centra moći. Sarajevski građanski bunt je, recimo, tamo dočekan k'o "melem na ranu" – da se otkaže rad u državnim institucijama, da se intenzivira logika ultimatuma, da se započne s praksom delegitimiranja Sarajeva kao glavnog grada. Ali sve to, ponavljam, nije bez potpore i s ovu stranu entitetske crte – i iz sarajevske i iz mostarske čaršije. Uostalom, ultimatume se izriče iz usta predsjedatelja Vijeća ministara. Državna Vlada će, informira on javnost, početi raditi kad joj budu osigurani uvjeti. Smiješno! Kao da uvjete treba osigurati netko drugi, a ne najviše tijelo izvršne vlasti kojem je sam na čelu. I tko bi, uostalom, taj drugi trebao biti?

E, tu i jest kvaka. U čitavu se priču trebaju uvući i institucije na kojima se, kao u slučaju Federalne uprave policije, nema kontrole. A jasan je i cilj – treba ih optužiti, disciplinirati ili, ne ide li to, u njih dovesti sebi lojalne. No, što je s drugim institucijama – sa SIPA-om primjerice? Ima li kakve odgovornosti na njoj? Ni slučajno. Jer, ona je u funkciji – i bespogovorno izvršava naloge koji joj se od neformalnih centara moći serviraju. To što sve to s državom i njezinim ustavnim funkcijama i nema neke veze najmanje je važno.

Ipak, glavni udar država u ovom trenutku trpi iz Banje Luke. Dodik, uostalom, i ovih dana ponavlja kako je, uz dodatak da je BiH atrofirana država, spreman "za mirno razdruživanje". Iako, treba biti pošten, ni Banja Luka više ne igra kako Mile svira. U prilog tome svjedoči i rasplet s posljednje sjednice Narodne skupštine. Dodiku je, naime, zasjedanje entitetskog parlamenta, i odluke koje donese, bilo potrebno kao svjedočanstvo bespogovorne potpore njegovoj politici. Ali, potpora je izostala – oporba nije podlegla demagogiji.

Sve ono, s druge strane, što se zadnjih mjeseci događa, radi li se o ovom dijelu BiH, upućuje na još jedan detalj – da je stvarna moć izmještena izvan institucija sustava. I da je personalizirana – u ličnosti jednog čovjeka dakako. U prilog tome svjedoče i najnovija događanja. Jedno je, recimo, u vezi s entitetskom policijom. Prisjetimo se najave prosvjeda banjolučkih studenata – i policijskog odgovora samo dan uoči njihova održavanja da ih neće dopustiti. A onda se, na tamošnjoj televiziji – koja se i danas predstavlja javnim servisom –pojavi predsjednik osobno i pozove akademski pomladak da svoje nezadovoljstvo sljedeći dan iskažu civilizirano, imajući razumijevanja i za policiju koja brine za njih. Na prvi mah – ništa čudno. Stvarno, međutim, time je s nulom pomnožena jedna institucija sustava, policija, ali i pokazano da je ona samo paravan, a da je stvarna moć drugdje, personalizirana – da je, drugim riječima, izvršen svojevrsni udar na ustavni poredak ovog dijela zemlje.

Drugi primjer je još indikativniji. Nakon što je međudržavna radna skupina usuglasila tekst ugovora o graničnim prijelazima i sporazum o pograničnom prometu između BiH i Hrvatske, njihovo potpisivanje je onemogućio srpski član državnog Predsjedništva. Razlog – jer ih je, tako pojasni predsjedatelj državnog Predsjedništva, dogovorila komisija koju, mimo odluke Predsjedništva, formira ministar sigurnosti. Kad ga, međutim, ovaj podsjeti da se radi o tijelu za koje je i sam glasovao, gospodin predsjedatelj mu održi pravu lekciju – da obmanjuje javnost, da nije tu da članovima Predsjedništva "drži predavanja iz njihove nadležnosti", da će, dok je on na toj funkciji – i neovisno o tome što piše u Ustavu BiH – prolaziti samo odluke za koje postoji suglasnost institucija Republike Srpske, itd.

Centar moći

I sve bi to, recimo, čovjek i mogao razumjeti. Problem je, međutim, u onom što slijedi. Prvo se, kao i u slučaju policijske zabrane, pred kamerama pojavi "on" – predsjednik RS-a. I obznani kako će entitet na čijem je čelu, iako tu ingerenciju nema i u državnom Ustavu, ipak dati zeleno svjetlo za potpis na ugovor i sporazum s Hrvatskom. Jer, eto, to je interes i građana RS-a.

A onda mu se, kako i priliči autoritarnim ambijentima, priključe i ostali. Entitetska premijerka, doduše, dodaje kako će se nakon potpisa morati izvršiti potrebne korekcije i ispoštovati interesi RS-a – kao da su oni izvan interesa BiH kao cjeline. A odmah iza nje ćurak promijeni i prvi čovjek državnog Predsjedništva – i glasuje za dokumente protiv kojih je prethodno bio. Sama za sebe, dakako, ova promjena i ne bi izazvala pažnju. Problem je, međutim, u poruci koja stoji u njezinu podtekstu – da centar stvarne moći, kao i u slučaju entitetske policije, nije u instituciji Predsjedništva BiH nego izvan njega. I da je on također personaliziran u jednom licu, u osobi lidera SNSD-a – što, onda, znači da on u zarobljeništvu ne drži više samo jedan dio BiH, nego državu u cjelini.

A svi mi se možemo samo pitati – dokle? Istina, možemo ponešto i učiniti. No, jesmo li to još uvijek za činjenje i spremni?

Lagumdžija

Ovih je dana, naime, prvak SDP-a priznao poraz vlastite politike da, kad god mu se prohtije, može srušiti jednu koalicijsku strukturu i formirati drugu. Što se, precizirao je, "tiče 'četvorke', jasno je da stranke nisu bile u stanju implementirati ono što su dogovorile". Točno. No, pošteno bi bilo da je priznao još jedan detalj – da je on sam jednu "četvorku" rušio i sastavljao drugu.

Čović

Lideru HDZ-a su, uostalom, zbog toga i sljedeće dvije godine izvan domašaja javna poduzeća – i kajmak kojeg je u njima kušao. A zbog toga će mu sve teže biti održavati kontrolu i unutar vlastite stranke. Jer, zbog činjenice da su u Federaciji i dalje u "autu" sve više je nezadovoljenih – i na lidera narogušenih "suboraca" dakako.

Dodik

Sve ono, s druge strane, što se zadnjih mjeseci događa, radi li se o ovom dijelu BiH, upućuje na još jedan detalj – da je stvarna moć izmještena izvan institucija sustava. I da je personalizirana – u ličnosti jednog čovjeka dakako. U prilog tome svjedoče i najnovija događanja

Dnevni list

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Roditelji, gdje ste? Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
I obraz i obrazovanje! Boris Čerkuč | bljesak.info
ljubuski.info
Pijun T.B.

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari