Luđačka košulja

Postoje različite vrste luđačkih košulja – one za pojedince, i one druge, za cijela društva.

Za pojedince je puno jednostavnije skrojena - staviš jadnika koji ima šizofreniju u nju, zavežeš mu ruke da ne može učiniti ništa ni sebi ni drugima, nakljukaš ga tabletama, zatvoriš vrata kaveza i mirna Bosna.

Slično je, ali puno zajebanije, i s košuljama za društva – dadneš im neko blesavo uređenje, nacrtaš im granice i kažeš da su sami krivi, nek se dogovaraju.

A kako će se dogovoriti kad ih luđačka košulja sputava, ako su im usta zatvorena i dok su pod uticajem tableta? Samo nek pisnu i odmah se u njima prepoznaje duševna bolest.

No možda ljudi ipak nisu ludi, možda je kriva luđačka košulja?

Da su Einsteina strpali u nju i on bi najprije gledao kako da se izvuče, da se najede kao čovjek i da može slobodno disati, a o teorijama fizike bi malo manje razmišljao.

Jedna takva luđačka košulja za društvo je trenutno uređenje Bosne i Hercegovine.

Rat je prestao, prekinut je, ali još nije završio - strpali su ga u košulju uređenja, da se ne vidi. Tri naroda i nekoliko narodića - nije baš da se vole, ali im je nakon zadnjega iskustva svima dosta rata, no ratu nije dosta njih.

Prekinuli su vojevanje, nagradili ratnike, dali im u miraz dosta brda, zapuštenih polja, poseljačenih gradova i vlastiti narod kao taoca – ostalih je malo ostalo. Pa čim nešto ne paše čuje se da su ugroženi nacionalni interesi - zovi gladne na barikade, reci im da su siti i da će sve biti bolje kad se riješe drugih i odgraniče se zauvijek. U nacionalne interese se dade svašta ugurati, od matičnog broja za bebe, preko poplava bez nasipa ili jeftine rasprodaje tuđe babovine po Rusiji i Europi, od ignoriranja realnosti do snova o novim granicama.

U drugi dio kaveza su zgurali druga dva naroda pa im propovijedaju da se vole. Nabacali im više ministara od zaposlenih - nađe se uvijek dovoljno pametnih koji primaju pare za zajebanciju - i poslali nekoliko nadzornika za koje nisu našli bolje plaćeno radno mjesto u „civiliziranom“ svijetu. Svi oni skupa popuju narodima što i kako trebaju, a nitko neće priznati da je ovako nemoguće – da ih luđačka košulja sputava.

Svima je tijesno, svi se plaše drugih, svi biraju samo „svoje“, a „svoji“ rade li ga rade – amo banka, tamo toranj, ovdje dvori. Narodu pričaš kako ga voliš, kako ga braniš i štitiš, što je za njega dobro, a što opasno i boli te briga. Samo da ovako potraje!

Prvoga srpnja će Hrvatska ući u Europsku Uniju – neće imati ni volje ni energije brinuti se o svojim sunarodnjacima u susjednoj državi. Za nekoliko godina će i Srbija dospjeti u društvo europskih naroda, Albanija je pred primanjem, Kosovo i Makedonija će također pronaći svoj put.

Jedino će Bosna i Hercegovina i dalje lutati zabavljena sama sobom i s ovakvim uredjenjem ostati ludi pokus kojega je netko izmislio, netko tko će im još desetljećima popovati: „Dogovorite se!“.
A upitati se je li kriva košulja neće nitko, ona je navučena, ispod nje je sakriven rat i nitko se ne usuđuje skinuti je.

Zato je najbolje pričati viceve o Muji i Fati, imajući u vidu da se radi i o Jovi i Anti.

Blago Vukadin [ neznase.ba ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari