Fuele: BiH će u EU za 17 godina

Iako amandmani europske izvjestiteljice za BiH, Doris Pack, danas nisu usvojeni u toj zakonodavnoj instituciji EU-a, poruke koje su odaslane bh političarima, više su nego ponižavajuće. No, ono što je dodatni udarac na "liderske sposobnosti" političara u BiH su i riječi europskog komesara za proširenje Štefana Fulea koji je kazao da će BiH tek za 17 godina moći biti punopravna članica EU-a. I to ako sve bude u redu!

Ne treba zanemariti da je, od 785 zastupnika europskog parlemaneta njih 300 glasovalo za sankcije za BiH: suspenziju iz vijeća Europe i prijelaznog ugovora o trgovini kao i blokadu IPA fondova.

"Bio je to poziv na buđenje svim političarima jer ne rade. Koriste vlasitiu nacionalnu pripadnost za punjenje svojih džepova, a ne bave se vlastitom budućnošću svojih građana", pravdala je svoj amandman Pack.

Ova, kao i poruka s najnovije sjednice Vijeća za implementaciju mira (PIC) do sada je najjasnija ali i najoštrija poruka bh političkom establišmentu što o njima misli Europa: da su licemjerni, nesposobni i neozbiljni te da igraju na kartu nacionalizma pri tom se stalno bogateći.

Domaći lideri u europskim institucijama izgubili su svako uvažavanje i poštovanje sugovornika, a zemlju u kojoj "caruju", u kojoj vlada stalna borba za nadzor i kontrolu nad javnim poduzećima kao i javnim medijima, doveli su na političko-ekonomsko-socijalno dno.

Obraćajući se europskim parlamentarcima, komesar za proširenje Štefan Fuele, prihvatio se jednostavne računice i kazao da će "BiH u EU za 17 godina i to ako sve bude u redu".

Ove njegove riječi samo su dale "točku na i", sposobnostima domaćih lidera da BiH nastavi na europskom putu.
Jasno je da su zvučna imena aktualnih "šestorki" i "četvorki" propustila brojne šanse i pogazila tolika obećanja.

"Međunarodna zajednica u BiH je frustriranija nego ikada jer BiH ne bilježi nikakve pomake, a europski put je potpuno zaustavljen", kazao je visoki predstavnih u BiH Valentin Inzko.

Međutim, dok zemlja, bez ikakvog zastoja, sve dublje tone u opću političko-ekonomsku krizu, iznenađujuća je tišina i ravnodušnost njenih građana, među kojima nema kritične mase koja bi pokrenula masovna nezadovoljstva protiv indolentne vlasti koja ju vodi u ekonomsku i političku izolaciju.