Dodaj komentar

Narod između prijeratnog komunizma i poslijeratnog hadezeizma

ljubuski.info

Brinući o pravu prvenstva na narod, komunisti su držali Crkvu pod kontrolom, na sve načine priječivši njen otvoren utjecaj. Crkva se bavila duhovnim stvarima, opstavši zahvaljujući privrženosti i potpori naroda. U poslijeratnom hadezeizmu prerušeni komunisti Crkvu upregnuše putem moći i novca, a svećenici, kao nekadašnji politički komesari, rade s narodom za račun HDZ-a. Svjedočimo političko-interesnom kadroviranju unutar Crkve, što kao rezultat ima odnarođenje, te besprizorne hvalospjeve "dobročiniteljima". Dvije ideološke institucije u zajedničkoj borbi za materijalno bogatstvo. Jedni pod plaštom rada za Boga a drugi za narod.

Komunisti su imali uređenu državu u kojoj se o kriminalu nije puno govorilo, osim ako nije imao političku pozadinu pa se trebalo nekoga riješiti. Svaka pomisao na nacionalni interes i slobodu duha kažnjavan je zatvorom u Zenici i progonom do desetog koljena. U svemu tome najveći je posao radila domaća UDBA. Ne treba čuditi da je najveći broj prijeratnih komunista prešao upravo u HDZ.

Do posla se u bivšem sustavu uglavnom dolazilo preko veze, školovanje je bilo besplatno i kažu kako se moralo učiti i dobro pomučiti. O staroj ljubuškoj gimnaziji priča se i danas, a kažu kako je i ŠUP bio za pohvalu, jer je tokara i bravara bilo puno i svi su imali posla. Danas, samo na ljubuškom zavodu za zapošljavanje ima preko 100 tokara, čekaju posao nadajući se kako bi mogli imati vrhunsku karijeru na visokim državnim sveučilištima.

Domaći udbaši i istočni komunisti nas nisu voljeli, ali su, unatoč tome, napravili nekoliko tvornica u kojima se odradila smjena, a potom radilo na vlastitim njivama. Poljoprivreda je imala svoje važno mjesto u prihodima Grabljana, Lisičana, Veljačana i Vitinjana. Vojnićani su bili menadžeri, imaju više Dušana nego Nevesinje.
Grab je u komunizmu bio poznat po nazivu "Mala Moskva" a danas je najzadrtiji bastion obrane hadezeizma, iz kojega je prognana svaka logika, osim one Brešanovske: "U se na se, poda se".

U komunizmu je narod povremeno bio dresiran vožnjom par-nepar, nestašicom kave i ulja, strašen vanjskim i unutarnjim neprijateljima, ali sigurnost običnog čovjeka je bila puno veća nego danas. I kriteriji su bili znatno viši.

Egzistencijalno se puno bolje stajalo. Država se prikazivala kao narodna, a u biti je bila država komunističke elite, koja se nametala za vječnost. Komunističke elite ipak nisu bile toliko pohlepne kao današnje, tako da se od općeg dobra nešto prelijevalo i na prosječnog pojedinca, nevezano za njegovu podobnost. Čak su i "narodni neprijatelji" i drugi elementi mogli imati posao, iako ih se sklanjalo kada je dolazila visoka partijska družina.

Hadezeizam

Nakon što je stvorena današnja nakaradna, nacionalno ustrojena-rastrojena BiH, u temelje svih politika je postavljen narodni interes. Sve što se radi, navodno se radi za narod. Tu nas je vrag i odnio.

Narod su uvjerili kako ih komunisti lažu i kradu, kako je socijalizam prevladano uređenje, kako im u kapitalizmu može i mora biti puno bolje, pa se, kao odgovor na velikosrpsku politiku, i krenulo u okupljanje u nacionalne torove. Rat je na površinu izbacio posebnu logiku i posebne ljude, izokrenuo kriterije po načelu "što gori - to bolji", pa i dan danas narod živi nametnutu paradigmu beskrajnog odricanja zarad nekog "višeg interesa", samozavaravanja i praštanja prevarantima iz vastitih redova. Sve prolazi jer smo u trajnom sukobu s onim drugima, kojima njhove "elite" prodaju istu priču. Politički "Perpetum mobile", savršeno modelirano društvo trajnog sukoba visokog prioriteta, osmišljen i održavan od lažno suprotstavljenih "elita" kako bi iste te "elite" neometano nastavile krasti i izbjegavati odgovornost.

Zapadnom Hercegovinom vladaju Hrvati. Vlast su dobili na krvi poginulih hrvatskih junaka i ideji narodnog oslobođenja i boljitka. Narod je povjerovao i uložio sve najbolje što ima u tu ideju. Dok su jedni ginuli drugi su sve uložili u ciklus novog totalitarizma u kojem je narod postajao sve blesavijim. Pljačka narodne imovine se otela kontroli, stvarao se ustroj institucionalne zaštite pljačke, a narod je davao glas i novac, te blesavo promatrao pilanje grane na kojoj sjedi.

Oko HDZ se stvorio strah, kao od komunista prije 30 godina. Režimski mediji rade kao i nekada. Nekada su postojali narodni neprijatelji, danas se nameću kvalifikacije narodnih izdajnika. U suludoj zamjeni teza, besprizorni otimači materijalnog se osjećaju toliko sigurno da imaju obraza u nekoga uprijeti prstom. Normalnom čovjeku, u normalnim vremenima takvo što bi služilo na čast, ali danas je malo što normalno.

Dio naroda je pacificiran trajnim sukobom s onim drugima, dio je ucijenjen zaposlenjem, dio je inertan ili nezainteresiran, a dio je zapleten u vražjem kolu interesa. Nažalost, dobar dio naroda je i sebičan i pokvaren, jer kako drugačije objasniti činjenicu da je preko 50% zaposlenih zapravo na nekom proračunu. Više njih što brinu o nama nego nas koji ih plaćamo.

U komunizmu je postojao kult velikog vođe, a danas se kliče vizionarima s kamena, koji iza sebe nemaju nikakvih rezultata, osim što na okupu drže interesno povezanu, ili ucijenjenju skupinu. Vizionari koju su, u kratkom vremenu, postavši "elita", skućili sebe i svoja buduća pokoljenja, a raskućili i raselili cijeli narod.

Komunistički ideolozi su svojedobno govorili: "Dobar je sistem, samo ne valja narod!", pa se radilo na tome da se narod opismeni, a današnji materijalisti napraviše Ševine partijske škole kako bi narod što više zaglupili, i nastavili s uspješnim nanipulacijama i malverzacijama. Ostali narod je višak, pa ga bespovratno potjeraše u tuđinu.

Danas nema tvornica u Ljubuškom. Pusto je polje, ne radi se poljoprivreda. Hotel pretvoren u trgovački centar, komunalci se bave kulturom, policija proizvodi kriminal, politika beznađe. Centar grada pretvoren u seljačku viziju urbanosti - popunjavanje prostora oko naplativih parking mjesta, nema pišljivog kina, a najveće investicije su otišle niz vodu i u popločavanje kockom. Laže se i krade na sve strane. U naopakom sustavu nema odgovornosti, na vrh dolaze najgori među nama i nikoga ne treba čuditi njihova pohlepa, prezentirana kao svehrvatska stvar, a kada ih se uhvati s rukama u pekmezu, kao potreba za "zaštitu vlastite djece od gladi". A u pravilu, najgladniji su oni koji maju najviše, najčešće i ministri.

To je jedini stvarni interes velikaša iz HDZ, a, da bi narodu zamutili vid, preko fratarske mlađarije prosipaju floskule o hrvstskom poštenju i hrvatskoj stvari. To sve manje pali i kod dijaspore, jer se i ona promijenila, osvijestila osvježena iskustvima iz prve ruke.

U konačnici će se ovaj nakaradni sustav nemonovno urušiti, neće se više imati kome uzimati nameti utemeljeni na floskulama o hrvatskoj stvari, jer će Hrvati biti negdje drugdje. Osim onih na proračunu. A oni, najvećim dijelom izdanci nakalemljeni napredovanjem na pohlepi i sebičnosti, nenaučeni raditi, a pogotovo ne dijeliti, na kraju će izjesti sami sebe.

iseljeni čitatelj
Upozorenje

Kada komentirate - nastojte se držati teme, suzdržite se od korištenja uvredljivih izraza - sve se može reći i na pristojan način.
Svi neprikladni komentari će biti uklonjeni!

Komunikacija pri Internetu ima svoja pravila, stoga - svi komentari koji budu unešeni nepriklanim korištenjem velikih slova će biti uklonjeni.

Budući da komentare provjerava automatski program, to je moguće da isti, istina rijetko, ne budu odmah objavljeni. U ovom slučaju vas molimo za razumijevanje i strpljenje, budući da će vaš komentar biti objavljen naknadno - Ne unosite isti komentar više puta.

Svoje korisničko ime možete zaštititi od zloporaba i lažnog predstavljanja ukoliko se registrirate.

7
6
7
6

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto