Dodaj komentar

Tko tebe kamenom, ti njega kruhom

ljubuski.info

Čitam ovih dana ono što meni zapne za mozak... Livno, donacije, kamen, dijaspora, nepravda, stipendije...
O svemu se razgovaram, dopisujem, s nekim prijateljima.
Kažu mi, narod je mnogo frustriran. Obrazlažu mi.
Ma je li rekoh? Ja nisam?! Ili ja nisam narod? Ili sam ja činila šta jesam od bijesa?! I otišla "privremeno" trbuhom za "udžbenicima i čokoladom". Kao i mnogi sada.

Malo lijevo od Beča, mjesta gdje me 1970.g rodila majka, koja je također otišla, jer je vidjela da tu neće biti posla za nju. Kao i mnogi tada.
Ali neću ponavljati priče o tome šta me već odavno frustrira, necu opet "bacati kamenje" na druge.
Ovaj put gađat cu ih kruhom.
Zašto? Nema druge!

Prvo nitko nije bez mane, pa ni ja. Kako je pisano i najveži pravednik sagriješi 7 puta 77 u danu. Ni ja nisam iznimka.
Ali treba imati na umu čini li to čovjek namjerno ili nenamjerno?
Svjesno ili nesvjesno?
Savjesno ili nesavjesno?
Može li popraviti štetu?

Ajmo se zamisliti.
Da smo suci? A eto jesmo. Svjesno ili nesvjesno.
Gledamo, vidimo, razmišljamo, prosuđujemo, sudimo...
Jesmo li tad pravedni suci?
Lete li rijeČi i kamenje?!

Ja sam se ovih dana osjećala izdato, povrijeđeno. Opet, malo...
Posegnula sam za riječima, uzvratila. Jako.
Zasuli me još jače.
Ko zna, da sam bila blizu mozda bih i kamenjem.
Ko naš Frano na Borjanu.

Noćas razmišljam opet, nije dobro.
Kako boli mene, boli i drugoga. I riječ i kamenje..
Ali ne smijem klonuti. Šta bi rekla djeca?!
Ne smijemo!!!
Pogazili bi vjekovnu žrtvu naših predaka. Šta ćemo ostaviti potomcima?
Već dugo mislim kako da još kažem nešto svome narodu? Ako me tko i čuje. Ta tko sam opet ja? Obična mala žena na svome putu. Govorili Andrić, Simić, Bubalo, Buntić i mnogi mudriji i veži rodoljubi od mene. Ali reći ću.

Čupamo se i čerupamo međusobno.
Frustrirani smo jedni na druge.
Obitelji se razilaze, osuđujemo se međusobno, tko je veći junak.
Onaj tko se stisnuo sve ostavio i otišao ili onaj tko se stiska i bori da ne ode?
Šta će biti s nama?
Znam ovo. Nećemo ovako opstati.

Primjerom se odgaja, kažu.
Pa da probamo tako.
Neka g. Borjana, kao prava Hrvatica, Demokratica i Zemljakinja, (čitaj HDZ-ovka), oprosti zemljaku Frani i lijepo ga umjesto kamenom gađa kruhom.
Neka ga uhljebi.
Jer, u najtežim krizama, nastaju velika djela!!!

Frano oprosti što te spominjem. Razumjet ćes ti mene.
Ja sam ti. Dijete odraslo bez roditelja.
Ja sam tvoja mama, koja je morala otići.
Ja sam ti. Gađala sam "kamenjem".
Ja sam tvoja mama, borim se da mi djeca dođu do kruha da ne mole nikoga za isti.
Moje je dijete, kao tvoj brat, već u svijetu, a mojih još četvero djece žive još i obrazuju se u domovini, na svojoj zemlji, u kojoj im počiva otac, koji je prošao put tvoga oca.
Sve zbog "kruha i udžbenika".
Meni i suprugu su mnogo puta otimali kruh iz ruku.
Čitam i tvoju priču. I tvojima su.
Vjerujem da ti ni nebi takvoga kruha, ali hajmo vidjeti bi li ti ga Borjana dala?!
Hoce li te gađati kamenjem ili kruhom?!
Moramo se dovijati...
Moramo probati sve metode da se ne poubijamo.
Kamenjem ili riječima!
Ode ovo predaleko.
Nisu nas unistili Turci, fašisti, oni komunisti, pa nećemo se kolektivno valjda "samopoubijat".
Ajmo biti mudri ko nasi stari.
Dolijat onima na koje smo frustrirani.
Makar smanjiti žrtve.
Na primjer. Kažu da je u vrijeme kad su našim prostorima vladali Turci, sa svakom novovjenčanom nevjestom, prvu bračnu noć provodio neki aga.
Barbarstvo, u najmanju ruku.
Šta mislite koliko bi kamenja i riječi bacili otac, majka, brat ili mladić te djevojke na agu... ali posljedice?!?
Trebalo je sačuvati hladnu i živu glavu. Samo takva rješava probleme.

Često sam se zgražala nad tim što sam čula. Onda mi jednom ispričaše kako je naš mudri, vrijedni, proviđurni narod tome doskočio. Makar smanjio žrtve.
Po dogovoru sa svojim župnicima, organizirali bi isti dan što više vjenčanja.
Tako aga nije mogao provesti noć sa svakom mladom.
Znamo otprilike koliko bi najviše mogao moći.

Vjerujte mi, mnogo puta,kad bi mi sugovornici rekli da ne vide svjetlo na kraju tunela, meni je svjetlilo kad se ovoga sjetim.

Razmislite.

Dobrim dogovorom, svemu se može stati u kraj.
Obuzdati bijes, uvažiti drugog, dogovoriti se, "gađati kruhom".
Moze malo tvrđim. Dvopekom. Nije pisano kakvim.
Sutra na misu.
Tko je za kamen nek ponese jedan i ostavi pred župnim uredom.
Tko je za kruh nek ubaci samo "groš" ako ikako moze u Kruh svetog Ante.
Nek nam nasi župnici kažu koja je hrpa bila veća.

Oprosti Frano što te spominjem.
I oprostite opet sva naša djeco sto smo vam često loš primjer.

Ružica Zeljko
Upozorenje

Kada komentirate - nastojte se držati teme, suzdržite se od korištenja uvredljivih izraza - sve se može reći i na pristojan način.
Svi neprikladni komentari će biti uklonjeni!

Komunikacija pri Internetu ima svoja pravila, stoga - svi komentari koji budu unešeni nepriklanim korištenjem velikih slova će biti uklonjeni.

Budući da komentare provjerava automatski program, to je moguće da isti, istina rijetko, ne budu odmah objavljeni. U ovom slučaju vas molimo za razumijevanje i strpljenje, budući da će vaš komentar biti objavljen naknadno - Ne unosite isti komentar više puta.

Svoje korisničko ime možete zaštititi od zloporaba i lažnog predstavljanja ukoliko se registrirate.

3
4
5
7

FB

Ljudi

Politika

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto