Dodaj komentar

Generalski osvrt na hrvatsku politiku u BiH

ljubuski.info

Reakcije oko uhićenja hrvatskih branitelja iz Orašja danima ne jenjavaju i još uvijek su glavna tema svih razgovora. No pored toga, srpski tj. srbijanski mediji dodatno podgrijavaju situaciju puštanjima spinova o novim optužnicama prema hrvatskim generalima, nastojeći što više destabilizirati i onako napete odnose RH i BiH. Ono što je primjetno, je vidno razočaranje javnosti politikom kakvu provodi Dragan Čović, kao i smjer djelovanja te politike.

Komentari poput onih „Nismo znali“, „Nismo bili upoznati“, kakve su dali predsjednica Kolinda Grabar - Kitarović i premijer Andrej Plenković su i više nego zabrinjavajući. Zašto niste znali, što rade oni, koje ste postavili da znaju i da vas o tome informiraju na vrijeme? Šta rade oni koji imaju zadaću prikupljanja, analiziranja, procjenjivanja i informiranja, koga oni zastupaju i štite? Ukoliko su, a jesu zaduženi za nacionalnu sigurnost RH, zašto se onda ponašaju kao ovi s istoka, koji na svaki način nastoje ugroziti sigurnost i stabilnost RH i ne biraju sredstva, ili je to znanje ostalo iza monstruma, koji se trenutno nalaze u njemačkim zatvorima, poradi brojnih zločina počinjenih nad hrvatskim braniteljima, prije u vrijeme i nakon domovinskog rata, pa im ovo dođe kao normalna stvar.

Očito da je nekim visokopozicioniranim osobama u institucijama zaduženim za zaštitu Ustavnog poretka RH hrvatski nacionalizam toliko usađen u glavu kao negativnost, da ni ne primjećuju koliko je hrvatstvo i hrvatski čovjek ugrožen zbog petokolonaša, mainstream medija i inih, koji truju hrvatski javni prostor raznim antifadama, pokušavajući žrtvu izjednačiti sa agresorom. Godinama se upozorava na optužnice, koje se pripremaju hrvatskih braniteljima u BiH, a o tome odjednom nitko ništa nezna. Još više je zabrinjavala šutnja takozvanog hrvatskog, a u stvari Dodigovog člana predsjedništva BiH Dragana Čovića, koji danima nije izustio niti riječi, da bi na kraju rekao, kako o tom ne zna ništa, istovremeno prozvavši srpsku i bošnjačku stranu za postojanje paraobavještajnih struktura od Daytona pa sve do danas.

Možda takav njegov pomalo skrušeni stav, kakav je pokazao gostujući na RTL televiziji može i postići žal i suosjećanje dijela hrvatske javnosti, koja ne poznaje njegove glumačke kvalitete, ali kod nas branitelja, koji godinama osjećamo na svojoj koži svu licemjernost i pokvarenost politike HDZ-a BiH koju provodi veliki vođa Dragan Čović, a posebice antihrvatski stav, koji je kod njega stalno prisutan, izaziva samo najgori oblik zabrinutosti. Hrvati nemaju paraobavještajni sustav, ali zato Dragan Čović ima svoj kriminalni parasustav, koji je operiran od: odgovornosti prema vlastitom narodu, spremnosti na žrtvu, i odricanje u zaštiti nacionalnih interesa. Njima je njihov osobni interes majka svih pojmova, dok je njihov cilj: opljačkati što više novca iz državnih firmi i institucija, kojima su na čelu, Hrvatski narod u potpunosti obezglaviti, stvoriti bespesperktivnost za Hrvate u BiH, a posebice za mlade, potičući na taj način iseljavanje i kažnjavjući sve one koji se odupiru takvom monstruoznom načinu vođenja politike kakvu predvodi i propagira Dragan Čović na čelu svojih privatnih tvrtki zvanih HDZ BiH i HNS... 

Obzirom da Hrvati nemaju svoj paraobavještajni sustav, kakav imaju Srbi, stoga se drug  Dragan Čović tako često i sastaje sa Sredojem Novićem prijeratnim šefom jugoslavenske UDBA-e i Miloradom Dodikom i oslanja na njihove usluge, jer Hrvati svoj sustav nemaju, a  kako se Dragan Čović u mladosti izjašnjavao kao Jugoslaven, izgleda da mu je Sredojev tj. Miloradov sustav nekako bliži. Neka se Miro Musić ne ljuti što Sredoje Nović kontrolira njegov projekt, temeljem na Draganu Čoviću, u konačnici Sredoje Nović je i njemu bio šef, a ostao i autoritet, nažalost svim braniteljima, koji su krv svoju ili živote položili, da bi ovakvi danas upravljali hrvatskim interesom i hrvatskim sustavom.

Imajući u vidu složenost političke situacije u Bosni i Hercegovini (BiH), kao i lošu poziciju Hrvatskoga naroda u odnosu na druga dva naroda, te svakodnevna poniženja, koja podnose hrvatski branitelji i cjelokupni Hrvatski narod u BiH, u posljednje vrijeme sve su glasnija nezadovoljstva branitelja spram politike, koju vodi i predstavlja aktualni hrvatski član predsjedništva Dragan Čović, za kojega je nakon što je izabran na poziciju hrvatskog člana predsjedništva BiH Milorad Dodik tvrdio, kako je on osoba koja će bolje zastupati i braniti srpske nacionalne interese od srpskog člana predsjedništva BiH Mladena Ivanića. Bolji poznavatelji prilika su i prije taga znali šta je pjesnik (Dodik) htio reći, dok je javnost shvatila tko je Dragan Čović i  kakvu politiku zapravo provodi, tek nakon uhićenja hrvatskih branitelja iz Orašja.

Evidentno je da u BiH postoje odgovarajuće destruktivne (separatističke) opcije (Milorad Dodik i SNSD), koje se nimalo ne ustručavaju javno očitovati, kako BiH ne vide kao cjelovitu zajednicu ravnopravnih naroda u bližoj ili daljnjoj budućnosti, te koje pokazuju otvorene težnje ka njenom raspadu, tj. odcjepljenju jednog dijela njenog teritorija.

Isto tako, evidentno je i postojanje unitarne opcije, čiji zagovornici BiH vide isključivo kao visoko centraliziranu državu u kojoj će jedan narod biti dominantan nad ostalima (Bakir Izetbegović i SDA), pri čemu se majorizacija brojnijih (Muslimana - Bošnjaka) nad manje brojnima (Hrvatima),  otvoreno zagovara na svim područjima života.  

Osobito zabrinjavaju otvorene teritorijalne težnje na većinska hrvatska područja, odnosno na prostor Herceg- Bosne, kojega je HVO obranio u ratu i koji je u hrvatsko-bošnjačku Federaciju BiH unesen, kao miraz i zalog trajnom miru. Te iste unitarističke snage već duže vrijeme pokušavaju raznim metodama zastrašivanja, terorističkim djelima i raznim drugim metodama pritiska, natjerati Hrvate na iseljavanje sa stoljetnih hrvatskih ognjišta u BiH, čime nastavljaju otvorenu primjenu ratnih planova tijekom kojih je hrvatski narod u BiH, treba li podsjećati, najviše stradao. Slična je situacija i s hrvatskom Posavinom, kako u federalnom dijelu, tako i u RS.

Ovakvo stanje traje još od prestanka ratnih sukoba, a jedina konstanta je stalno slabljenje političke pozicije Hrvatskog naroda i onemogućavanje političkog utjecaja, kako djelovanjem raznih međunarodnih institucija, koje su stalnim pritiscima u potpunosti nastojale devastirati hrvatsku nacionalnu politiku u BiH, tako i djelovanjem domaćih struktura, koje su dolazile iz druga dva naroda, gdje su se politički predstavnici druga dva naroda doslovno natjecali tko će posredstvom različitih metoda iz domena specijalnog rata, proizišlih uglavnom iz metodologije rada bivših jugo-komunističkih struktura sustava, ostvariti veći utjecaj na hrvatske političare i hrvatsku politiku u BiH. Cilj ovakvih nastojanja bio je i ostao, osigurati isključivo sebi, odnosno svome narodu, dominantan politički položaj u jednom od dva postojeća entiteta – Republici Srpskoj ili Federaciji BiH.

Ne treba previše mudrosti kako bi se došlo do zaključka da su dva postojeća entiteta postala većinski entiteti druga dva naroda – Republika Srpska Srpskog, a Federacija BiH Bošnjačkog naroda. U političkim razračunavanjima unitarističkog i separatističkog koncepta, hrvatski politički predstavnici su, kao i Hrvatski narod, malo pomalo gubili politički subjektivitet, da bi u posljednje vrijeme postali isključivo moneta za potkusurivanje u međusobnim sukobima srpske (separatističke) i bošnjačke (unitarističke) politike u BiH, koja sve otvorenije pokazuje da bi u budućnosti bila zadovoljna i stvaranjem unitarne države na 51 posto postdaytonske BiH.

Imajući sve ovo u vidu postavlja se pitanje kakva je uopće budućnost države BiH i Hrvatskog naroda? Očigledno je da velikobošnjački krugovi, kroz proces majorizacije Hrvata i unitarizaciju većeg bh entiteta, izravno pogoduju srpskim separatističkim težnjama na prostoru ostatka BiH i obratno.Proces majorizacije, koji na prostoru Federacije BiH godinama provode bošnjačke unitarističke snage, obilježen je otvorenim pokušajima centralizacije na svim razinama vlasti u BiH, kao i po svim pitanjima, uključujući i neravnomjernu raspodjelu proračunskih sredstava, pokušajima protuustavnog i centralističkog nametanja rješenja u javnoj upravi, školstvu, zdravstvu itd., ali i otvorenim izborom hrvatskih predstavnika u tijela vlasti SDP, DF ( Željko Komšić, Ivo Komšić, Mladen Ćavar). Otvoreno radeći na procesu dekonstituiranja Hrvata, velikobošnjačke unitarističke snage su kroz SDA (Ivica Šarić), SDP  i DF (Željko Komšić), SDU (Ivo Komšić), koji je i aktualni gradonačelnik Sarajeva, i usprkos dugogodišnjim nastojanjima braniteljskih udruga ne dopušta izgradnju spomenika za 106 poginulih hrvatskih vitezova, pripadnika HVO brigade „Kralj Tvrtko“ koja je branila Sarajevo od velikosrpske agresije i kroz koju je prošlo preko 5000 bojovnika, od čega je i preko 260 ranjenih bojovnika.

Ista prijetnja dolazi i sa srpske strane, kad je u pitanju hrvatska kadrovska politika, jer većina kadrova potiče iz bivšeg jugokomunističkog sustava i podložni su izravnim ili neizravnim uticajima srbijanskih obavještajnih i političkih struktura.

Hrvatski narodni sabor je institucija kroz koju bi se trebala stvarati i braniti nacionalna strategija Hrvatskog naroda u BiH, ili bi pak tako trebalo biti, i od koje Hrvatski narod u BiH puno očekuje, a do sada je jako malo dobio, jer se u predsjedništvima i na čelu različitih odbora nalaze isti korumpirani likovi koji su sve samo ne nacionalno svjesni Hrvati, od kojih ćemo spomenuti najistaknutije:Božo Ljubić - predsjednik Glavnog vijeća HNS, (aktualni glasnogovornik "velikog vođe", koji je toliko zasljepljen i ograničen da i pored činjenice da je trenutna glavna tužiteljica BiH Hrvatica iz Živinica kod Tuzle, a prema svjedočenju nekih generala i rođakinja kolege mu iz Glavnog vijeća HNS-a Mije Krešića - zamjenika ministra sigurnosti i odanog kadra Dragana Čovića, te rođakinja i načelnika Terenskog Ureda Brčko OSA BiH Zorana Tadića), također Hrvata iz Živinica, kojega je opet Ivan Bandić generalni konzul RH u Tuzli, nastojao progurati kod  Dragana Čovića za glavnog inspektora u OSA BiH, dok je direktor SIPA-e, koja je vršila hapšenja Srbin Perica Stanić iz Prnjavora. Drug Božo Ljubić svejedno ne provjeravajući, te bez ikakvog razmišljanja, a po nalogu Dragana Čovića izravno optužuje bošnjačku stranu za uhićenje hrvatskih branitelja iz Orašja, dok je veliki vođa cijelo vrijeme šutio ko mumija, ne želeći dati ni najmanji komentar, a kamoli da osudi takav gnjusni postupak uhićenja na dan Svih svetih i dva dana nakon državničke posjete BiH od strane premijera Vlade RH Andreja Plenkovića. Moguće da se drug Božo na ovaj način samo odužuje svom velikom vođi za stan na Supetru na otoku Braču, koji mu je dragi vođa nedavno poklonio putem svog poslovnog partnera i ortaka Miroslava Rupčića i njihovih partnera.

Bariša Čolak, predsjednik Odbora za ustavno-pravna pitanja i pravosuđe pri Hrvatskom Narodnom saboru (HNS), sudija i predsjednik suda iz bivšeg jugosustava, kadar prvog čovjeka UDBA-e i svog bliskog rođaka Stanka Čolaka, čiju je karijeru od početka, pa sve do današnjih dana Stanko Čolak i  pratio i nadzirao. Bariša Čolak je najodgovornija osoba za postojanje pravosudne mafije koja je poharala cijeli pravosudni sustav na razini županija s hrvatskom većinom. Jedan od glavnih Barišinih suradnika je i Čovićev đavolji odvjetnik Zdravko Raič, koji je s pozicije člana Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća po nalogu Bariše Čolaka i za svoj osobni interes vršio pritiske na  sutkinje i sudce , kako bi se presude donosile u njihovom interesu. Najeklatantniji primjer takvog postupanja je slučaj Mate i Blage Šimić zvani Dolkići, kada su isti na Općinskom sudu u Ljubuškom bili osuđeni na tri godine i osam mjeseci zatvora, da bi na Županijskom sudu  u Širokom Brijegu, kojim je predsjedavala bliska Barišina prijateljica Dragica Šimić, bili u potpunosti oslobođeni krivnje.

Branitelj terorističko - kriminalnoj braći Mati i Blagi Šimić  zv.Dolkići, u tom sudskom procesu bio je odvjetnik Zdravko Raič.  I usprkos pravosudnim uspjesima, Dragan Čović u svom javnom nastupu na RTL televiziji nije propustio istaknuti, kako su Hrvati u pravosuđu BiH diskriminirani, i usprkos činjenici da je upravo tim pravosuđem na državnoj razini u dva mandata rukovodio Bariša Čolak njegov najbliži suradnik, dok je  jedan mandat proveo na poziciji ministra sigurnosti BiH, kao i činjenicu da je i na Federalnoj razini bio i Bariša Čolak i Borjana Krišto, kao i to da se i trenutno Hrvati nalaze na obadvije pozicije i u Federaciji i na razini države na tim pozicijama i kakva vajda, branitelji se svejedno ne mogu zaštititi, kao ni Domovinski rat, dok originalni dokumenti iz slučaja Eronet, koji se vodio protiv Dragana Ćovića mogu i netragom nestati iz spisa i za to nitko nije odgovoran, a nama priča u uši "tobože" kako smo diskriminirani. Jesmo mi branitelji al prvenstveno od Dragana Čovića, Bariše Čolaka i sličnih. Bariša Čolak je ostao upamćen i po tome, što je dok je on predsjedavao HDZ-om na Sabor HDZ BiH od svih međunarodnih izaslanstava bilo nazočno samo izaslanstvo KP Kine, valjda zbog ideološke bliskosti HDZ BiH i KP Kine. Osoba koja je omogućila dolazak kineskog izaslanstva, na sabor HDZ BiH je opet ko bi drugi do Stanko Čolak, koji je u to vrijeme obavljao poslove instruktora kineskih obavještajnih službi.

General HVO-a
Upozorenje
Kada komentirate - nastojte se držati teme, suzdržite se od korištenja uvredljivih izraza - sve se može reći i na pristojan način.Svi neprikladni komentari će biti uklonjeni! Komunikacija pri Internetu ima svoja pravila, stoga - svi komentari koji budu unešeni nepriklanim korištenjem velikih slova će biti uklonjeni. Budući da komentare provjerava automatski program, to je moguće da isti, istina rijetko, ne budu odmah objavljeni. U ovom slučaju vas molimo za razumijevanje i strpljenje, budući da će vaš komentar biti objavljen naknadno - Ne unosite isti komentar više puta.Svoje korisničko ime možete zaštititi od zloporaba i lažnog predstavljanja ukoliko se registrirate.
3
8
7
3

FB

Ljudi

Politika

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari