Prapovijesnom megalitnom hramu u Studencima prijeti "frezanje krša"

Delomično porušena, megalitska građevina iz prapovijesnog perioda koja se nalazi u Studencima kod Ljubuškog neporecivo predstavlja jedan ekstra značajan graditeljski povijesni spomenik, no ona je nažalost danas potpuno ignorirana, te joj čak i prijeti devastacija, ukoliko se nastavi s megalomanskim 'frezanjem' krškog platoa za sadnje plantaža smilja, maslina, i ostalih kultura bez prethodnih saznanja o prisutnim prapovijesnim objektima.

Ovdje se radi o jednoj suhozidanoj drevnoj građevini koja je poznatija pod nazivom "Zidana gomila", koja se nalazi na isturenom rubu ponad vapnenačke strmine iznad kuća i polja s tokom rijeke Studenčice koja se ulijeva u Trebižat malo južnije.

Iako ovaj monument nosi naziv gomila, ono je puno puno više od grube i neugledne obične gomile, jer naime kao što prefiks naziva glasi 'zidana' - ovdje se radi o jednoj, na širem ljubuškom prostoru, zasigurno jedinstvenoj prapovijesnoj "gomili" koja sa svoje sjeverne strane i dan danas ima u dužini oko 40-ak metara očuvan pravi megalitski ili kiklopski zid koji na dijelovima ima visinu od preko 2,5 metra.

Ovaj megalitski bedem osim na sjevernoj dužoj strani, pravokutno je obuhvaćao i dvije kraće bočne strane, dok se sa južnih strana prema padini prostirao izgrađeni suhozidni terasasti dio s brojnim suhozidno izgrađenim stepeničastim kaskadama od najnižeg dijela pa sve do samog vrha građevine na čijem se vrhu nalazio izduženi poravnati dio.

Ovakva jedinstvena arhitektura, s obzirom na činjenicu da se u neposrednoj okolici nalazi na desetke velikih i gradinskih 'gomila' od kojih niti jedna nema niti blizu sličnu arhitekturu ovoj, ukazuje na vrlo vjerojatnu izvornu svrhu i namjenu ove megalitske građevine kao drevnog ilirskog megalitskog hrama ili svetišta. A da se upravo najvjerojatnije radi o ilirskom hramu pokazuje i prvi, kao i jedini, detaljniji opis ove građevine od strane izvrsnog hercegovačkog istraživača Petra Oreča u radu "Tri prapovijesna svetišta (hrama) u Posušju i Ljubuškom" iz 1987.objavljenog u Godišnjaku br.25., gdje je upravo s obzirom na ovakvu unikatnu arhitekturu ovu suhozidnu građevinu odredio kao prapovijesno svetište odnosno prapovijesni hram.

No, zanimljivo je to da iako je ova građevina opisana tad, ona uopće nije unešena u službeni arheološki registar BiH, tj.u knjigu Arheološki leksikon BiH, izdanje tom 3.

Ova činjenica kao i općenito tajnovitost ove građevine u javnosti doprinijela je bila tome da se nigdje u javnim medijima i literaturi nije mogla pronaći niti jedna jasnija i bolja fotografija same građevine i njenih (megalitskih) zidova, sve do prije nekoliko godina kad sam sam odlučio malo avanturistički 'prohodati' - ustvari izvesti zahtjevni fizički 'škraping' gdje sam od sjeverne strane uspio doći do same Zidane gomile.

U tim trenutcima, kad sam zumirajući vlastitim očima vidio iz blage daljine konture ove "gomile", naprosto sam ostao zadivljen o kakvoj je građevini riječ i na kakvom moćnom položaju se nalazi.

Dolaskom na lice mjesta jasno sam snimio sve arhitekturalne osobine koje su išle u prilog tome da je ovo jedna jedinstvena prapovijesna građevina jugozapadne Hercegovine i šire, koju itekako treba promovirati, zaštiti, ali i iskoristiti u turističko-kulturnom ili arheo-turističkom smislu.

Jer, pogledajte sljedeću činjenicu i to neporecivu činjenicu; ova prapovijesna megalitska građevina nalazi se u središtu trokuta Međugorje, slapovi Kravice, stari grad Počitelj ?! Dakle, svima iole upućenima u funkcioniranje arheo-turizma u okolnim zemljama jasno je da je ova činjenica prostornog položaja ovog megalitskog hrama ustvari doslovno 'dva plus dva', odnosno da nekima bude jasnije, samo promotrimo koliko gostiju, stranaca, turista ili hodočasnika dolazi u navedene tri destinacije?

Ono što bi najzgodnije bilo za početak jest to da se najzgodniji pristupni put ili staza do Zidane gomile raščisti, gdje bi se na pojedinim dijelovima kao na početnom dijelu pristupnog puta, uz glavne i najprometnije ceste u blizini - Čapljina-Ljubuški i uz autocestu Vc, te kod same prapovijesne građevine postavile prikladne table s kraćim opisima na hrv.i eng.jeziku o čemu se radi. Tu bi se mogla još i koja klupica postaviti na vrhu platoa i kod megalitske građevine, kao i metalni dalekozor koji radi na kovanice i još neke druge, u razvijenim zemljama korištene stvari na sličnim arheološkim lokalitetima.

Naravno da je kristalno jasna stvar da bi ovo već sve bilo odavno ovako iskorišteno i uređeno u arheo-turističkom smislu, da se nalazi npr. u Austriji, Njemačkoj, Engleskoj, Švicarskoj ili drugim zapadnoeuropskim zemljama, budući da su u ovim zemljama, posebice u Velikoj Britaniji, Irskoj, Francuskoj i Španjolskoj - prapovijesni lokaliteti megalitskog karaktera u narodu itekako poštovani, poznati te u cijelosti iskorišteni u arheo-turističkom promotivnom smislu.

No, pored ovog jasnog pozitivnog turističkog potencijala, ovoj građevini s druge pak strane prijeti jedna nova opasnost. Naime, neposredno sa sjevernih strana i u neposrednoj okolici sve više i više se pre pre ogromne površine krškog platoa bagerima i tzv.frezama za kamen doslovno melju i 'preoravaju' za potrebe plantaža smilja, maslina, i drugih poljoprivrednih kultura. Razmjeri devastacija i to doslovnih uništavanja s lica zemlje čitavih gradina, gradinskih dijelova, a posebice kamenih tumula, grobnih gomila i slično, su nažalost ogromni, jer svima javno dostupni satelitski preglednik Google Earth sadrži relativno nove snimke s kraja ljeta prošle godine gdje se sve jasno kao suza vidi.

Pa se tako jasno na Google Earthu vidi kako su ogromne zaravnjene površine prešle preko desetina prapovijesnih kamenih tumulusa ali i dijelova gradinskih bedema na velikoj površini koja se proteže neposredno sjevernije od ovog ilirskog megalitskog hrama od sela Miletina, preko Crnopoda sve do samog Ljubuškog i Mostarskih Vrata na zapadnom dijelu.

Osobno, sam pobornik sadnje smilja, i u principu podržavam sadnju smilja, i da Vam iskren budem - dao Bog da što duže smilje bude na dobroj cijeni i da se što što više hercegovaca 'baci' u smilje i što više hercegovačkog tla bude pod smiljem, jer je kao prvo smilje, jedinstvena naša sveta ilirska biljka, ljekovita i zdrava biljka, koja je prije svega autohtona na ovim područjima, i dapače najbolje smilje na svijetu raste u nas u Hercegovini, to je bez daljnjeg. Ukratko, mislim, da je smilje Božji dar Hercegovini.

No, protiv čega sam? Protiv toga sam da se brzopleto i naglo obrađivanjem krške zemlje za plantaže smilja unište i uništavaju, naši itekako vrijedni kulturni graditeljski spomenici, naše gomile, gradine i prapovijesne kamene građevine, jer su one djelo naših nepobitnih predaka, one su počivališta naših predaka, to su grobovi, grobnice naših predaka i pravih autohtonih zemljoposjednika ovih krajeva. No, da se razumijemo, osobno mislim da su u ovakvim devastacijama najmanje krivi poduzetnici koji sad smilje i pripremaju sadnju smilja, kao i izvođači radova u predpripremnim radovima obrađivanja zemljišta, budući da oni u većini slučajeva uopće ne znaju kakva se sve, koliko brojna i koliko važna prapovijesna graditeljska baština nalazi na određenim zemljištima koja su 'isfrezana' ili se tek trebaju 'frezati' za smilje.

Posve je jasno da najveću odgovornost nose i nosili su ovlašteni arheolozi koji trebaju upravo upozoriti i time dati na znanje, tj. upoznati sve poljoprivrednike koje teškom mehanizacijom krče i melju ili su već prokrčili, velike površine zemljišta na kojima je još ranije utvrđeno postojanje prapovijesnih gomila i gradina, kakve se prapovijesne građevine nalaze na tim mjestima.

Naravno radi se o potrebitosti izlaska na teren i detaljne prospekcije svih prisutnih arheoloških nepokretnih nalaza na bilo kakvom a posebice većem zemljištu koje je dodijeljeno u koncesiju, što je i u skladu sa zakonom.

U slučaju Zidane gomile Google Earth jasno svima pokazuje dokle je, i to još lani, bilo došlo 'frezanje' zemlje u sjevernu blizinu prapovijesnom monumentu Zidanoj gomili. I kao što se također jasno vidi na snimci prokrčeni i prefrezani površinski pojas već je prešao preko brojnih kamenih tumulusa, od kojih je gotovo sigurno velika većina grobni tumulusi sa jednim ili više prapovijesnih grobova.

Dakle, nažalost, svima, od malog djeteta do stare bake, pregled Google Eartha pokazuje kakve su se već devastacije napravile na ovom terenu, kao i u drugim dijelovima Hercegovine. Te je stoga očita nužnost svih ovlaštenih arheologa da vrlo dobro snime ovaj dio terena i spriječe bilo kakve moguće buduće devastacije ili uništenja grobnih gomila, gradina pa i monumentalnih megalitskih građevina kao što je to Zidana gomila, jer je u odnosu na lanjske ljetne snimke Google-a sada nažalost stanje na terenu sigurno puno lošije po (nekad) prisutne prapovijesne gomile na ovom području.

Ovdje treba istaknuti da je jedino na ovakve devastacije prije dvije godine jasno upozorio pok. Radoslav Dodig, daleko najbolji i nenadmašni poznavatelj arheologije ljubuškog kraja, no nažalost izgleda da njegov primjer i apel nije doprio do onih do kojih je trebao, pa stoga navedeni itekako bitni tekst koji je nažalost bio pomalo i ignoriran te objavljen na samo dva internetska portala.

I da se za kraj vratimo samoj Zidanoj gomili, dakle riječ je uistinu o jednom prevrijednom monumentu, prevrijednoj megalitskoj građevini, koja 'sutra' itekako ima potencijala postati vrijednom, pa i nezaobilaznom turističkom destinacijom svima onima koji budu dolazili na slapove Kravice, na kupalište Božjak, u Međugorje ili u Počitelj.