Poslovni uspjeh Ivana Vukšića

Vi ste ovdje

suđenje

Nakon što je punih pet godina, zahvaljujući razgranatim špijunskim vezama, izbjegavao odsluženje osmomjesečne zatvorske kazne, bivši šef Federalne obavještajno-sigurnosne službe Ivan Vukšić otkupio je slobodu za 24.400 KM. Novinarka Slobodne Bosne otkriva kako je i uz čiju pomoć smijenjeni hercegovački obavještajac i glavni konstruktor afere "državni udar", u vrijeme dok je za njim bila raspisana policijska tjeralica, izgradio impresivno poslovno carstvo.

Bivši zamjenik a kasnije direktor Federalne obavještajno-sigurnosne službe (FOSS) Ivan Vukšić bio je među prvim imućnijim osuđenicima koji su iskoristili prednosti izmjena Zakona o kaznenom postupku Federacije BiH i zatvorske kazne zamijenili novčanim. Nakon što se dvije i pol godine, koliko je za njim bila raspisana tjeralica, navodno krio od policije, taj se "bjegunac" potkraj 2010. pojavio u Općinskom sudu u Konjicu i zatražio da mu se, umjesto osmomjesečne kazne zatvora, izrekne novčana sankcija. Prema Rješenju o obustavljanju postupka izvršenja zatvorske kazne koje je u Općinskom sudu u Konjicu izdato 23. decembra 2010., osuđenik Ivan Vukšić je slobodu "kupio" za 24.400 KM, što je, uzme li se u obzir vrijednost njegovog golemog imetka, za smijenjenog špijuna iz Ljubuškog bila tek sitnica.

Poslovni aranžman s Hypo bankom

Podsjetimo, nekadašnji direktor FOSS-a Ivan Vukšić, čiji su mandat obilježile brojne afere (najpoznatija je "državni udar") i špijunski skandali, zvanično se sa funkcije povukao u jesen 2003., nakon što je protiv njega na Kantonalnom sudu u Sarajevu podignuta optužnica, zbog uzimanja talaca u poslovnici Hercegovačke banke u Grudama u aprilu 2001. Iako je prvostupanjskom presudom sarajevskog Kantonalnog suda, koja je iznuđena pod pritiskom obavještajnog podzemlja i njihovih političkih skrbnika, Ivan Vukšić u martu 2004., navodno zbog nedostatka dokaza oslobođen krivnje, odlukom Vrhovnog suda Federacije BiH u februaru 2005. osuđen je na simboličnu kaznu od osam mjeseci zatvora. Na izdržavanje zatvorske kazne, međutim, nikada nije otišao, budući da se punih pet godina, i to zahvaljujući utjecajnim poznanstvima, izrugivao s pravnom državom.

Baš kao i većina osuđenih kriminalaca, i Ivan Vukšić je u prvo vrijeme odlazak u zatvor prolongirao uz pomoć korumpiranih mostarskih liječnika, koji su ga opskrbljivali hrpom lažnih nalaza. Tako je kompromitirani obavještajac, prema medicinskoj dokumentaciji koju je dostavljao Općinskom sudu u Ljubuškom, "bolovao" od teške upale pluća, bubrežnih smetnji i tegoba s leđima, zbog čega je čak bio i "hospitaliziran" na Odjelu ortopedije Kliničke bolnice Mostari. No, kako je Ivan Vukšić, unatoč navodnoj teškoj bolesti, svo vrijeme bio poslovno i društveno aktivan, tadašnji predsjednik Općinskog suda u Ljubuškom Marin Zadrić je 2007. protiv njega podnio kaznenu prijavu zbog ometanja pravde i zatražio da se poslije dvogodišnjeg "bolovanja" lažni pacijent Vukšić odmah spremi u Kazneno-popravni zavod u Mostaru. Vukšić tada fiktivno mijenja adresu stanovanja i iz Ljubuškog, gdje je već registrirao firmu MIV&MM, "seli" u Jablanicu.

Tvrtka MIV&MM koju je kompromitirani bivši šef FOSS-a osnovao nakon što je njegova obavještajna karijera trajno zapečaćena, u početku je imala sjedište u Ljubuškom, u naselju Centar II, na istoj adresi na kojoj je Vukšić imao stan. Kao osnovna djelatnost firme naveden je financijski zakup (leasing), posredovanje, otkup i naplata potraživanja, odnosno, utjerivanje dugova. Pored Ivana Vukšića, u firmi je bio angažiran i njegov najbliži suradnik iz FOSS-a Željko Jandrić, nekadašnji načelnik Odjela za tajno praćenje i snimanje, koji je svojedobno bio jedan od glavnih aktera afere "državni udar", budući da je vodio operacije nezakonitog prisluškivanja brojnih političara, policajaca, novinara... Prvi važniji posao Vukšić je dobio u mostarskoj Hypo Alpe Adria banci, gdje ga je bivši direktor Petar Jurčić, sa kojim je odranije bio u bliskim poslovnim i prijateljskim vezama, angažirao kako bi tragao za neredovnim platišama. Jurčić se, inače, Vukšiću našao na usluzi i netom nakon što je ostao bez funkcije u federalnoj tajnoj službi, kada mu je povjerio poslove na osiguranju Hypo banke.

Prema tvrdnjama nekolicine hercegovačkih klijenata Hypo banke, koji su zbog poslovnih problema došli u situaciju da nisu mogli na vrijeme otplaćivati rate kredita, Vukšić i njegova kaznena ekspedicija su vrlo brzo demonstrirali beskrupuloznost u obračunu s dužnicima. Kombinirajući metode špijunskih ucjena i fizičkog zastrašivanja, Ivan Vukšić je bez velikih poteškoća utjerivao dugove, oduzimao automobile kupljene na leasing, pa čak i kada je njegov agresivan način rada bio na ivici zakona. Oslanjajući se na informacije koje je dobijao iz paraobavještajnih struktura (kojima i sam pripada), policijske i političke kontakte koje je zadržao iz vremena dok je bio direktor FOSS-a, Vukšić je svoj angažman proširio na cijelu BiH - od Mostara, preko Sarajeva, pa sve do Banje Luke.

Od špijuna do vinara

U potrazi za odmetnutim dužnicima Ivan Vukšić se nije libio da, nerijetko, zatraži i pomoć osoba iz kriminalnog miljea, sa kojima se također povezao u doba kada je suvereno kontrolirao federalnu tajnu službu. Među njegovim "poslovnim partnerima" u Sarajevu tako su se našli Naser Kelmendi i Naser Orić, koji su svojim "autoritetom" i "nekonvencionalnim metodama" pomagali Vukšiću da natjera nedisciplinirane klijente na vraćanje kredita. Iz hercegovačkih poslovnih krugova doznajemo kako je Vukšić, u međuvremenu, "djelatnost" proširio i na otkup dugova od vlasnika kompanija koji nisu mogli naplatiti potraživanja od poslovnih partnera. Kako je u razgovoru za SB objasnio jedan hercegovački poduzetnik (koji je iz razumljivih razloga zamolio da ostane neimenovan), takav poslovni aranžman podrazumijeva da Vukšić, primjerice, dug od 150.000 KM "otkupi" za sto tisuća maraka, a onda nađe načina da dužnike natjera da izmire sve svoje obveze, nerijetko, iznimno robusnim metodama.

Činjenica da je, zbog upornog izbjegavanja zatvorske kazne, Općinski sud u Konjicu, kao mjesno nadležan nakon što je "bjegunac" preselio u Jablanicu, za Ivanom Vukšićem u ljeto 2008. raspisao internu policijsku tjeralicu, kao i da je "bjegunac" u to vrijeme mirno živio u stanu koji se nalazi prekoputa zgrade Policijske uprave novopečenom biznismenu nije predstavljala smetnju da nastavi širiti svoje poslovno carstvo. Kapitalizirajući kao nitko prije njega dvogodišnje iskustvo u obavještajnoj službi, odnosno, pristup povjerljivim podacima koje je uveliko dilao, Vukšiću su vrlo brzo porasli poslovni apetiti, pa je nakon uspjeha koji je polučio kao nemilosrdni utjerivač dugova, odlučio razgranati privatni biznis. Potom je smijenjeni obavještajac, čija su legalna primanja bila dostatna za pristojan život, najprije uzeo pod najam diskoteku Škorpion u blizini Međugorja, da bi 2009. kupio najstariju hercegovačku vinariju u Ljubuškom.

Vinarija Ljubuški je, pojasnimo, do 2000. godine bila u sastavu Agrokombinata Hepok, kada je privatizirao Vlatko Barbarić iz Čitluka, danas vlasnik vinarije Hercegovina produkt i etno-sela u Međugorju. Četiri godine kasnije, Vinariju Ljubuški kupuje tvrtka Nativa, iza koje su, navodno, stajali lokalni biznismen Milan Lučić i austrijska vinarska grupacija Vino Alpe Adria, čiji je poslovni sunovrat započeo s krizom u Hypo Alpe Adria banci. Tada se kao novi vlasnik pojavljuje Ivan Vukšić, odnosno, njegova nova tvrtka Erovin, čije se sjedište također nalazi u Ljubuškom.

Politički pokrovitelji iz HSP-a

I mada nije poznato za koliko je novca Vukšić kupio Vinariju Ljubuški, budući da je cijela transakcija između njega i Lučića dogovorena u tajnosti, biznismen s policijske tjeralice ubrzo pokreće proceduru za dobijanje koncesije na vinograde, koja će u Općinskom vijeću Ljubuški izazvati žestoke rasprave. Formalno je zahtjev za prijenos koncesije s poduzeća Hepok Vinarija Ljubuški na Vukšićevu tvrtku Erovin u Općinskom vijeću Ljubuški u ljeto 2010. pokrenuo vijećnik HSP-a Slobodan Markotić Ćobo, nakon čega je Ivan Vukšić ponudio obrazloženje poslovnog plana, koji je kod više vijećnika dočekan s negodovanjem i otvorenim nepovjerenjem.

Odluka o davanju prethodne suglasnosti za prijenos Ugovora o koncesiji na vinograde na tvrtku Erovin u periodu od pet godina, unatoč protivljenju općinskih čelnika u Ljubuškom, ipak je donesena u augustu 2010., ponajviše zaslugom vijećnika iz HSP-a, u kojima je Ivan Vukšić našao nove političke zaštitnike. No, kako se još prije nego što se Vukšić na volšeban način domogao najstarije hercegovačke vinarije spekuliralo kako je tvrtka opterećena milijunskim kreditima u Hypo banci i da je sva imovina pod hipotekom (navodno da ukupna zaduženja iznose blizu deset milijuna eura), promjena vlasnika nije donijela očekivani boljitak radnicima. U aprilu prošle godine, kada je pod pritiskom 40-tak nezadovoljnih radnika Vinarije sazvana vanredna sjednica Općinskog vijeća, otkriveno je da Vukšićevi uposlenici nisu primili plaće 14 mjeseci, da ni novi poslodavac ne uplaćuje doprinose za radni staž i zdravstveno osiguranje, zbog čega je od općinskih vlasti zatraženo poništenje ugovora o koncesiji.

Prethodno su radnici upozoravali da Vukšić demontira i u staro gvožđe prodaje spremike za vino, kapaciteta pet i osam milijuna litara, dok se on branio kako su cisterne dotrajale i najavio kupovinu novih. Prema najnovijim informacijama, financijska situacija u Vukšićevoj vinariji se posljednjih mjeseci popravila, a nakon što je, kako se nagađa, Ivan Vukšić dobio značajna sredstva iz programa poticaja za vinogradarstvo. Navodno da nekadašnji direktor FOSS-a, koji je na tu dužnost postavljen na prijedlog SDP-a, odnosno bivšeg federalnog doministra policije Tomislava Limova, ozbiljno računa na konkretnu potporu novih političkih saveznika iz HSP-a i Narodne stranke Radom za boljitak, ali i dugogodišnjeg prijatelja Petra Jurčića, koji je nedavno imenovan za predsjednika Nadzornog odbora Razvojne banke Federacije BiH.

Skromni policajac danas je jedan od najbogatijih Ljubušaka

Kada je u jesen 2001. izabran za zamjenika direktora novouspostavljenje Federalne obavještajno-sigurnosne službe Munira Alibabića, Ivan Vukšić zvani Bratiša živio je skromno, u roditeljskom domu, u selu Studenci kod Ljubuškog. No, ubrzo je u Ljubuškom kupio stan u novogradnji za koji je, zloupotrebljavajući svoj položaj u FOSS-u, platio tek nekoliko rata, zbog čega ga je vlasnik zgrade tužio. Stan koji je stekao na prevaru Vukšić je poslije prodao, sagradivši u Ljubuškom veleljepnu vilu, u kojoj i danas živi. Luksuzni BMW X6, vrijedan preko 100.000 KM, koji je vozio prije dvije godine, odskora je zamijenio jednako prestižnim Mercedesom S klase.

Suzana Mijatović [ Slobodna Bosna ]

FB