General Željko Šiljeg: Branimir Glavaš nije u mojoj kući

Posljednjih dana moja obitelj i ja smo na udaru svojevrsne medijske hajke, od poziva preko mobitela i telefona u svako doba dana i noći do dolaženja pred obiteljski dom, te pisanja i objavljivanja u tiskovinama i drugim medijima.

Čitajući različite napise, ne mogu vjerovati da tako nešto mogu objavljivati ozbiljne novine. Postavljam pitanje zbog čega i nalazim odgovor - zbog senzacionalizma, pretpostavki, dezinformacija, poluistina, neistina... Odlučno demantiram sve ono što je napisano o meni i mojoj obitelji, vezano za slučaj Branimira Glavaša.

Tako govori umirovljeni general Željko Šiljeg, koji se nakon presude Branimiru Glavašu i njegova dolaska u Hercegovinu, našao u medijskoj žiži i želio je za naš list demantirati ono što je o njemu izneseno i o tome upoznati javnost. O tome smo razgovarali u, ovih dana često spominjanoj, njegovoj kući u Ljubuškom.

- Istina je da imam obiteljsku kuću u Ljubuškom u Ulici Dražena Petrovića bb., kao i to da sam prije njezine izgradnje bio prijavljen na adresi u Ulici Josipa bana Jelačića bb. i da adresu nisam mijenjao. U Ulici Josipa bana Jelačića sve su kuće bb (bez broja) i zašto su mediji izabrali moju iako nije u toj ulici?! Neki mediji navode da sam poznat kao pripadnik tzv. tvrde linije HDZ-a?! Koja je to linija i koji HDZ?! Istina je ta da nisam stranački opredijeljen, odnosno kao školovani vojnik nisam osjećao potrebu stranačkog opredjeljivanja već sam se identificirao pripadnošću narodu, a ne bilo kojoj stranci, iako HDZ kao najjača politička snaga ima najviše zasluga za obranu i stvaranje države, te za opstanak hrvatskog naroda u BiH u Domovinskom ratu i to nitko ne može osporiti. A vojnik pripada svima - to je moj stav - govori general Šiljeg.

Potom prelazi na druge teme i njegove navodne dužnosti, koje bi ga, onako kako se iznose u medijima, trebale kompromitirati, a posebnu težinu imaju insinuacije o atentatu na Jozu Leutara.

- Pišu da sam jedno vrijeme rukovodio i obavještajnom zajednicom Herceg Bosne. Nikada. Bio sam direktor Službe nacionalne sigurnosti FBiH 2000. i 2001. godine, a Herceg Bosna je živjela i postojala do tzv. Washingtonskog sporazuma 1994. godine. Navode da sam obavljao i dužnost u uredu bivšeg predsjednika HDZ-a BiH Ante Jelavića što nije istina, istina je da sam obavljao dužnost u Zajedničkom zapovjedništvu Vojske FBiH i Ministarstvu obrane FBiH. Dovodili su me u vezu s atentatom na Jozu Leutara, bivšeg doministra MUP-a FBiH?! Zašto?! Možda zato što sam bio prijatelj s pokojnim Jozom? Je li zato što sam pet godina živio u Tomislavgradu s obitelji odakle je pokojni Jozo i gdje imam puno prijatelja?! Ili možda zato što sam u to vrijeme radio u Ministarstvu obrane FBiH u Sarajevu pa sam se viđao s Jozom jer smo stanovali na Stupu. Ne znam motive takvih izmišljotina i konstrukcija, ni kuhinje u kojima se kuhaju, ali znam da su izmišljotine i konstrukcije malo je reći bolesnih i monstruoznih umova.

Slučaj Branimira Glavaša i njegov bijeg u BiH koja mu je dala državljanstvo te napisi da ga je general Šiljeg udomio, posebno su bili intrigantni i medijski zanimljivi.

- Odlučno demantiram: Branimir Glavaš ne živi niti je živio u mojoj kući u Ljubuškom u Ulici Dražena Petrovića bb., niti je tu boravio. Ne znam gdje se nalazi Branimir Glavaš, s njim nikada nisam razgovarao ni telefonom ni mobitelom, niti mu znam broj ni adresu. Branimira Glavaša znam iz rata i dugo godina se nismo vidjeli. Osim Branimira Glavaša znam sve hrvatske ratne generale i sa svima, bez izuzetka, sam u dobrim odnosima i takve ih želim zadržati. I ne vežu nas stranke niti pojedinačni i skupni interesi, nego časnost, viteštvo i solidarnost koje smo gradili u mnogim bitkama Domovinskog rata, i samo zbog toga, a ne zbog dnevno-politikantskih prepucavanja, svatko od njih ima utočište u mom domu ako mu bude potrebno bilo kada, u legalnim i zakonskim okvirima. I ne samo oni već svi pošteni domoljubi i dobronamjerni ljudi bez obzira na naciju, vjeru ili boju kože.

ljubuski.info
Kuća generala Željka Šiljega u Ljubuškom

Kaže da mu nije jasno zašto se predstavnici medija ne obrate službenim tijelima u Općini, Županiji, FBiH, BiH, i od njih saznaju ono što ih zanima "a mene i moju obitelj molim da ostave na miru".

- Jer Branimira Glavaša susreo sam u petak 8. svibnja u Ljubuškom u restoranu Avantgarde, koji se nalazi u blizini moje kuće u Ulici Josipa bana Jelačića bb., u kojoj ima oko 200 kuća i drugih građevina i svi su na bb. S njim sam popio piće i on je otišao. A ja u taj restoran, koji je vlasništvo mojih susjeda, dolazim gotovo svaki dan i u njemu susrećem puno ljudi, budući da želim zadržati obiteljski mir često se u tu s mnogima sastajem. Imam osjećaj da je, zbog sve ove medijske buke, danas inkriminirajuće s nekim popiti piće. Stoga, ovim putem molim sve korektne i dobronamjerne novinare i medije da me ne uznemiruju, kao ni moju obitelj, a svima drugima mnogo toga je nedokazivo i samo nepotrebno gubljenje vremena.

Ivan Kaleb [ Večernji list ]

FB

Ljudi

Politika

Kolumne

Da nam živi, živi rad! Boris Čerkuč [ bljesak.info ]
Treba li (znati) čekati? Žarko Nižić [ dnevno.ba ]
Krajnje je vrijeme… Boris Čerkuč [ bljesak.info ]

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

zastave
HVO je osnovan 1992 od udbaša Bobana zajedno sa udbašima iz Zagreba poslije ubojstva generala Kraljevića. To je bilo ono, kad se vidjelo da će...
Dodan prije: 1 sat 5 minuta
zastave
HVO ima vise djenerala od NR Kine.Lištičani su svi Djenerali i Pukovnici.Ljubusaci na broj stanovnika imaju najveci broj aktivnih vojnika HVa..u...
Dodan prije: 1 sat 30 minuta
VETERANI 317 SBBR HEROJ GRADA još sanjaju nočima smanjivanje - KOŠEVINE-2013 godine 400 - 800 km mirovina nakon 10 godina smanjivanja primanja...
Dodan prije: 4 sata 26 minuta
zastave
ako ti je on primjer za čast,mali ti je obraz
Dodan prije: 5 sati 35 minuta
zastave
Ja sam pripadnik HVO, dobrovoljac domovinskog rata od 11 mjeseca 1991, puno prije ovih što nam spore učešće u odbrani Hrvatske. Nemam ništa i neću...
Dodan prije: 5 sati 57 minuta
mailto