promo

General Željko Šiljeg: Branimir Glavaš nije u mojoj kući

Posljednjih dana moja obitelj i ja smo na udaru svojevrsne medijske hajke, od poziva preko mobitela i telefona u svako doba dana i noći do dolaženja pred obiteljski dom, te pisanja i objavljivanja u tiskovinama i drugim medijima.

Čitajući različite napise, ne mogu vjerovati da tako nešto mogu objavljivati ozbiljne novine. Postavljam pitanje zbog čega i nalazim odgovor - zbog senzacionalizma, pretpostavki, dezinformacija, poluistina, neistina... Odlučno demantiram sve ono što je napisano o meni i mojoj obitelji, vezano za slučaj Branimira Glavaša.

Tako govori umirovljeni general Željko Šiljeg, koji se nakon presude Branimiru Glavašu i njegova dolaska u Hercegovinu, našao u medijskoj žiži i želio je za naš list demantirati ono što je o njemu izneseno i o tome upoznati javnost. O tome smo razgovarali u, ovih dana često spominjanoj, njegovoj kući u Ljubuškom.

- Istina je da imam obiteljsku kuću u Ljubuškom u Ulici Dražena Petrovića bb., kao i to da sam prije njezine izgradnje bio prijavljen na adresi u Ulici Josipa bana Jelačića bb. i da adresu nisam mijenjao. U Ulici Josipa bana Jelačića sve su kuće bb (bez broja) i zašto su mediji izabrali moju iako nije u toj ulici?! Neki mediji navode da sam poznat kao pripadnik tzv. tvrde linije HDZ-a?! Koja je to linija i koji HDZ?! Istina je ta da nisam stranački opredijeljen, odnosno kao školovani vojnik nisam osjećao potrebu stranačkog opredjeljivanja već sam se identificirao pripadnošću narodu, a ne bilo kojoj stranci, iako HDZ kao najjača politička snaga ima najviše zasluga za obranu i stvaranje države, te za opstanak hrvatskog naroda u BiH u Domovinskom ratu i to nitko ne može osporiti. A vojnik pripada svima - to je moj stav - govori general Šiljeg.

Potom prelazi na druge teme i njegove navodne dužnosti, koje bi ga, onako kako se iznose u medijima, trebale kompromitirati, a posebnu težinu imaju insinuacije o atentatu na Jozu Leutara.

- Pišu da sam jedno vrijeme rukovodio i obavještajnom zajednicom Herceg Bosne. Nikada. Bio sam direktor Službe nacionalne sigurnosti FBiH 2000. i 2001. godine, a Herceg Bosna je živjela i postojala do tzv. Washingtonskog sporazuma 1994. godine. Navode da sam obavljao i dužnost u uredu bivšeg predsjednika HDZ-a BiH Ante Jelavića što nije istina, istina je da sam obavljao dužnost u Zajedničkom zapovjedništvu Vojske FBiH i Ministarstvu obrane FBiH. Dovodili su me u vezu s atentatom na Jozu Leutara, bivšeg doministra MUP-a FBiH?! Zašto?! Možda zato što sam bio prijatelj s pokojnim Jozom? Je li zato što sam pet godina živio u Tomislavgradu s obitelji odakle je pokojni Jozo i gdje imam puno prijatelja?! Ili možda zato što sam u to vrijeme radio u Ministarstvu obrane FBiH u Sarajevu pa sam se viđao s Jozom jer smo stanovali na Stupu. Ne znam motive takvih izmišljotina i konstrukcija, ni kuhinje u kojima se kuhaju, ali znam da su izmišljotine i konstrukcije malo je reći bolesnih i monstruoznih umova.

Slučaj Branimira Glavaša i njegov bijeg u BiH koja mu je dala državljanstvo te napisi da ga je general Šiljeg udomio, posebno su bili intrigantni i medijski zanimljivi.

- Odlučno demantiram: Branimir Glavaš ne živi niti je živio u mojoj kući u Ljubuškom u Ulici Dražena Petrovića bb., niti je tu boravio. Ne znam gdje se nalazi Branimir Glavaš, s njim nikada nisam razgovarao ni telefonom ni mobitelom, niti mu znam broj ni adresu. Branimira Glavaša znam iz rata i dugo godina se nismo vidjeli. Osim Branimira Glavaša znam sve hrvatske ratne generale i sa svima, bez izuzetka, sam u dobrim odnosima i takve ih želim zadržati. I ne vežu nas stranke niti pojedinačni i skupni interesi, nego časnost, viteštvo i solidarnost koje smo gradili u mnogim bitkama Domovinskog rata, i samo zbog toga, a ne zbog dnevno-politikantskih prepucavanja, svatko od njih ima utočište u mom domu ako mu bude potrebno bilo kada, u legalnim i zakonskim okvirima. I ne samo oni već svi pošteni domoljubi i dobronamjerni ljudi bez obzira na naciju, vjeru ili boju kože.

ljubuski.info
Kuća generala Željka Šiljega u Ljubuškom

Kaže da mu nije jasno zašto se predstavnici medija ne obrate službenim tijelima u Općini, Županiji, FBiH, BiH, i od njih saznaju ono što ih zanima "a mene i moju obitelj molim da ostave na miru".

- Jer Branimira Glavaša susreo sam u petak 8. svibnja u Ljubuškom u restoranu Avantgarde, koji se nalazi u blizini moje kuće u Ulici Josipa bana Jelačića bb., u kojoj ima oko 200 kuća i drugih građevina i svi su na bb. S njim sam popio piće i on je otišao. A ja u taj restoran, koji je vlasništvo mojih susjeda, dolazim gotovo svaki dan i u njemu susrećem puno ljudi, budući da želim zadržati obiteljski mir često se u tu s mnogima sastajem. Imam osjećaj da je, zbog sve ove medijske buke, danas inkriminirajuće s nekim popiti piće. Stoga, ovim putem molim sve korektne i dobronamjerne novinare i medije da me ne uznemiruju, kao ni moju obitelj, a svima drugima mnogo toga je nedokazivo i samo nepotrebno gubljenje vremena.

Ivan Kaleb [ Večernji list ]

FB

Ljudi

Politika

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

en face
Za Zvonka, možda bi i on i na Kosovo da je bija punoljetan jer je on svitski čovik, voli odat a bi nosa i štafetu samo ga nije mogla zapast jer su je...
Dodan prije: 2 dana 2 sata
Ipak je pozitivno to što će ova garnitura stručnjaka, ako ništa drugo, prokrčiti staze prema stećcima. Neće se više nalaziti u šikarama, a nova...
Dodan prije: 2 dana 7 sati
en face
Mileniii.00......Ta nije se Galić krstio u ponoći u Rakitnu ta nije Galić ubijao po Kosovu-šiptare...ta nije Galić nosio štafetu....Ta nije Galić...
Dodan prije: 2 dana 8 sati
en face
Za Zvonka:jednom, uvik š...., a zar nisi Zorane neki dan hvalio rad svog prethodnika. i još TO TI POŠTEN!
Dodan prije: 2 dana 8 sati
en face
Baš čudno, od kada se traži registriranje korisnika nema komentara, uredništvo ukinite registraciju, bar da ljudi mogu pisati bez straha.
Dodan prije: 2 dana 21 sat
mailto