Oprali su ruke od mene iako im ruke nisu postale čišće

ljubuski.info

Dalibor Milas bio je franjevac u Mostaru. Onda je 2014. nešto u njemu puklo. Milas je napustio ne samo red nego i Bosnu i Hercegovinu. Bio je nezadovoljan stanjem u državi, Crkvi, Mostaru, mnogim "krivim srastanjima". Danas u Grazu piše doktorat, prvi je "asländer" koji je postao predavač na jednom elitnom austrijskom učilištu, usput pomaže izbjeglicama.

Bili ste franjevac, građanin BiH. Više niste. Zašto ste napustili red u kojemu ste proveli nekoliko lijepih godina? Zašto ste napustili državu?

Kao mladi franjevac u Mostaru sam dobio priliku raditi s mladim ljudima tog fantastičnoga grada. Nisam ja tu njima ništa pametovao ili docirao s neke uzvišene katedre... Jednostavno sam pokušavao biti i živjeti s njima. Iz tog druženja izrodilo se nekoliko fantastičnih inicijativa, kao što su, između ostalih, projekt organizirane pomoći mostarskim beskućnicima i socijalno ugroženim obiteljima (Minores) ili tjedni studentski susreti, koji su redovito privlačili više stotina mladih ljudi i sl.

Iako to danas sve više zvuči kao neka prepobožna floskula, moja jedina želja je bila pokušati primijeniti u stvarnosti ono u što sam vjerovao. Budući da sam i sam rođen i odgojen na ulici, moje prirodno obitavalište je bilo upravo na društvenoj margini. Jedino sam tamo bio 'svoj' i slobodan. Svoju teologiju čitam na ulici, a Boga prepoznajem samo u onima koji su ugroženi i odbačeni. To je jednostavno dio mene i drukčije ne mogu čak i kad bih pokušao.

No imali ste i političkih poteškoća?

U Mostaru sam se našao u problemima kad sam u svojoj tjednoj kolumni za jedan hercegovački portal doveo u pitanje političku vlast u Hercegovini i pozvao ih da se prestanu nadmudrivati i počnu raditi ono za što su bili iznadprosječno plaćeni. Zašto? Zato što mi je bilo jako teško gledati dvojicu beskućnika koji su umirali na ulici i svako malo se pozdravljati s mladim i kvalitetnim ljudima koji su, u nedostatku perspektive u BiH, bili prisiljeni kupovati jednosmjerne karte za Europu dok su se istovremeno nesposobna vlast u BiH i još destruktivnija opozicija natezali oko trivijalnih pitanja.

Moj se komentar, naravno, nije svidio 'stožernoj' stranci. Dobio sam epitete sarajevskog špijuna i stranog plaćenika te nebrojene prijetnje od onih koji su smatrali da Boga i Hrvate u BiH moraju obraniti upravo od mene - 'nacionalnog otpadnika'. No meni to uopće nije predstavljao problem. Ja sam svjestan da su 'vladajući' reagirali čisto instinktivno jer su htjeli sačuvati svoje položaje koji su njima i njihovim poslušnicima osiguravali pristojna financijska sredstva i političku moć.

Kad je stvar eskalirala?

Budući da su me u tom trenutku mnogi smatrali svojevrsnim Che Guevarom, što je meni zaista smetalo jer moja želja nije bila rušiti sustave i mijenjati vlast nego pomoći da mom narodu bude bolje, ja sam odjednom postao velika prijetnja. I to samo zato što sam doveo u pitanje one koji su 'neupitni'. Ali, kao što rekoh, meni ništa od toga nije predstavljalo problem. Problem je nastao kad se Uprava Franjevačke provincije u Mostaru ogradila od mene i od mojih riječi 'koje su zbunjivale vjernike'.

Prvo mi je bio zabranjen svaki oblik javnog istupanja, a potom je svaki moj potez bio dodatno analiziran i tretiran kao nešto 'sumnjivo'. Da stvar bude zanimljivija, iza mene nije bilo nikakvih financijskih, seksualnih ili nekih drugih skandala. Moja budućnost u Mostaru postala je jako neizvjesna, a da mi nitko nije znao reći što sam to zapravo pogrešno napravio ili rekao.

Kako su drugi franjevci reagirali na tu - možemo reći, hajku?

Kad je riječ o mom redovništvu, kad sam prvi put obukao franjevački habit, moj tadašnji odgojitelj i čovjek sveta života, fra Jozo Vasilj, jednom mi je rekao kako je život u bratstvu naša zaštita i utočište. Zahvaljujući braći koja stoje iza nas i koja nas podupiru, mi možemo poput akrobata hodati po žici i ne bojati se pada jer ispod nas čekaju braća koja su naša zaštitna mreža.

To mi je već od prvih dana života u habitu ostalo urezano u memoriji. No sedam godina kasnije doživio sam nešto drugačije... Kad sam, naime, u tom momentu 'hoda po žici' ostao sam, ispod mene nije bilo nikakve zaštite. U svakom slučaju, oni koji su mi trebali biti najbliži oprali su ruke od mene iako im ruke nisu postale čišće.

Kako ste to primili?

Taj osjećaj izloženosti i nezaštićenosti je bio jako neugodan i, iskreno govoreći, jako bolan. Jer strašno je kad te izda nešto iza čega svim svojim bićem stojiš, a još je strašnije kad se u cijelom tom košmaru izgubiš i ne znaš kuda i kako dalje. Nakon što sam shvatio da sam postao stranac u tom svijetu i da tu više nema povjerenja, osjetio sam da je vrijeme za odlazak. Nisam imao nikakvu predodžbu ni gdje ni kako, ali u sebi sam znao da je odlazak neminovan.

Onda je Providenca iliti Providnost odradila svoj dio posla i dobio sam ponudu da na neko vrijeme dođem u Graz, gdje je bilo planirano da upišem doktorski studij iz Praktične teologije. Kad sam napustio franjevački samostan u Mostaru i otišao na poslijediplomski studij u Graz, onda sam stvarno i napustio jedan kolektiv koji sam cijeli svoj život poistovjećivao s Crkvom.

Tad sam smatrao da sam zauvijek završio s Crkvom, ali kockice su se tako posložile da sam na kraju ipak ostao u okrilju Crkve. No u Austriji sam primijetio da nije sve kao kod 'nas' i da se ovdje može nešto reći ili napisati ili pokušati a da te biskup, provincijal ili netko treći ne klepne po prstima. Ne volim ništa idealizirati, ali ovdje sam osjetio što znači biti slobodan i ostati 'svoj', a i dalje biti dio Crkve.

Ima li u krilu Crkve - i njenih redova - dovoljno prostora za samostalno mišljenje? Svako malo iskrsne poneki disident... Nije li upravo Isus utemeljitelj modernog individualizma?

Ne znam baš za moderni individualizam, ali kad kažemo 'Crkva', prvo trebamo razlučiti na koga točno mislimo. Nerijetko se pod pojmom 'Crkva' misli isključivo na Papu, biskupe i svećenike, ali više volim promatrati Crkvu kao zajednicu svih nas čudnih i nesavršenih ljudi zbog kojih je Bog i došao na Zemlju. U svakom slučaju, mnoštvo mjesnih crkvi čini jednu univerzalnu Crkvu. Na univerzalnoj razini ima i više nego dovoljno prostora za slobodno mišljenje, zahvaljujući papi Franji, koji je svojim simboličnim gestama i atipičnim istupima za jednog rimokatoličkog poglavara otvorio prozorčić za one koji nisu uniformni.

A lokalnoj razini baš i ne. Mislim da ljudi ne razumiju puno toga... Kršćanstvo je u početku bilo tretirano kao židovska sekta, kao nešto 'nenormalno' i krivovjerno. Najveći Isusovi neprijatelji su bili židovski 'biskupi' i pravovjerci koji su se smatrali ekskluzivnim tumačima Božje volje. Zapravo... Kršćanstvo je jedino snažno onda kad nije dio mainstreama i kad je subverzivno, pa čak i partizanski orijentirano.

Čisto da se ljudi ne bi automatski sablaznili, epitet 'partizanski' ne koristim u ideološko-političkom kontekstu domaćih polemika nego u kontekstu otpora, gerile, subverzije i alternative... Naša Crkva, nažalost, još je previše oprezna i neprestano je u defenzivnom položaju umjesto da se malo više oslobodi i pretvori u pravi alat Radosne vijesti.

Crkva je danas u Hrvatskoj na čelu konzervativne rekonkviste. Pratite li pisanje Ivana Miklenića, Glasa Koncila...? Ide li Crkva u Hrvata previše u sferu politike? Ili se drži načela "caru carevo, Bogu božje"?

Da budem iskren, ne pamtim kad sam osjetio potrebu prolistati Glas Koncila i čini mi se da danas jedino penzioneri prate ono što tamo stoji. Naravno, nije da nisam pokušao, ali nije ono moj đir i ne odgovara mojim potrebama. Mrtvo slovo na papiru. Šteta je to jer čitao sam da su Glas Koncila u vrijeme socijalizma bile jedine nekomunističke novine koje su se masovno čitale u cijeloj Jugoslaviji. Šteta je sve to.

Jer mislim da nitko nije mogao ni pretpostaviti da će Katolička crkva biti življa, autentičnija i bliža običnom narodu u vrijeme socijalističkog režima nego danas u vrijeme demokracije i potpune slobode. Sve zavisi kako promatramo politiku. Ako ćemo promatrati politiku kao brigu za opće dobro svih građana, onda su svi građani pozvani doprinositi zajedničkom napretku. No ako promatramo politiku kao vođenje javnih poslova, onda se Crkva kao institucija treba držati principa neutralnosti, inače ugrožava samu sebe i svoje poslanje

Teško je oteti se dojmu da pojedini predstavnici Crkve u Hrvatskoj kao da boluju od tzv. jugoslavenskog PTSP-a te u svemu vide potencijalni povratak jugoslavenskog arhe-neprijatelja koji bi opet mogao ugroziti Katoličku crkvu, pa, u skladu s tim, imaju potrebu stalno upozoravati na 'nehrvatske' elemente u hrvatskoj politici. To stvarno nije ni posao ni poslanje Katoličke crkve. Iako je očito da u jednom dijelu Crkve u Hrvatskoj i BiH postoji snažan otpor prema svemu što Papa radi, mislim da je u dobrom dijelu stanovništva drugačiji feeling. Mnogi su osjetili da se konačno pojavio netko tko zna biblijsko slovo prevesti u stvarno Radosnu i oslobađajuću vijest. To je i više nego dovoljno.

Posvuda vidimo da se velike monoteističke religije okreću prema nekoj vrsti fundamentalizma, nacionalizma?

Ne bih se složio. U svakoj religiji je uvijek bilo svakakvih tendencija. Pitanje je jedino što se sada više naglašava.

"Postoje veliki propusti u politici Europske unije" napisali ste. "Ako se ne osmisle konkretne mjere, kojima bi se korigirali prvotni propusti, u Europi će se stvoriti jedan vakuum moći, odnosno jedan prazan prostor, kojim bi onda lako mogli zavladati ekstremisti i napraviti nepopravljivu štetu." Imate i blog, na kojemu objavljujete tekstove vrlo liberalne intonacije... Imate vrlo zanimljivu kategorizaciju ekstremizama, možete li je objasniti našim čitateljima?

Čini mi se da je naše vrijeme zapravo vrijeme buđenja raznih ekstremizama i pokušaja njihova legitimiranja kao nečega što je društveno-politički opravdano. Kad je riječ o samom ekstremizmu ili fundamentalizmu, onda nije jednostavno odrediti što jedan društveno-politički stav čini ekstremnim. Prema definiciji, ekstremizam je izraz kojim se obilježavaju načini razmišljanja i djelovanja koji napuštaju okvire društveno prihvatljivog ponašanja. Iako se sljedbenici ovakvih ideologija ili pokreta u pravilu nikad sami neće zvati ekstremistima, njihov društveno-politički angažman automatski izaziva aktivni otpor.

Mišljenja sam da je ekstremizam zapravo karakterna osobina. Za ekstremiste postoji samo jedna istina, jedan put i jedno mišljenje koje je relevantno. Sa svakim tko pokaže bilo kakav oblik neslaganja, spremni su obračunati se koristeći sve moguće načine. Čini mi se da u ekstremističkom ili fundamentalističkom djelovanju postoji određeni oblik osobne frustracije, osjećaj manje vrijednosti, koji je prisiljen hraniti se negativnim emocijama, totalitarizmom i diskriminacijom.

Ekstremist doživljava jedinu afirmaciju u čoporu istomišljenika koji se međusobno podržavaju i lajkaju na društvenim mrežama. Čini mi se da živimo u razdoblju buđenja raznih ekstremizama u kojem se uporno pokušavaju opravdati i društveno-politički legitimirati destruktivni fundamentalistički stavovi i pokreti.

I dalje pomažete ljudima u potrebi, izbjeglicama?

Budući da sam na svojoj koži osjetio što znači biti bos i gladan, jako sam osjetljiv na ljude u potrebi. O izbjeglicama je već previše toga izgovoreno i krivo mi je zbog toga... Jer previše je tu bilo riječi, a premalo djela.

Volontirate u centrima za azilante?

Da, u vrijeme onog velikog vala izbjeglica s tzv. Balkanske rute, volontirao sam u izbjegličkom kampu u južnoj Austriji (Bad Radkersburg). Nisam želio čekati tuđe upute nego sam se odlučio angažirati. Ali, po mome mišljenju, nisam napravio ništa specijalno... Moja zadaća je bila dočekati ljude koji prelaze granicu, ponuditi ih toplim napitkom, hranom i voćem i, ako bi im bilo potrebno, suhom obućom i odjećom.

No, da budem iskren, ja sam tu najviše profitirao: razgovarao sam s ljudima koje vjerojatno nigdje drugdje ne bih mogao sresti i bio sam privilegiran što sam mogao slušati životne priče ljudi koji su prošli svoje osobne kalvarije da bi se domogli dijela svijeta koji su smatrali 'rajem'. Kao kršćanina su me ražalostile reakcije deklariranih katolika i kršćana koji su pod izlikom zaštite tzv. kršćanske Europe odbijali ponuditi ruku pomoći onima koji su bili u nevolji.

Bila je ona jedna faza kad je javnost bila bombardirana komentarima u kojima je bio očit nedostatak empatije, ljudskosti i nadasve kršćanstva, u koje se toliko zaklinjemo. Mene je bilo stid. Mučno je bilo čitati takve komentare, pogotovo što su dolazili iz usta onih koji se u svom neznanju i neinformiranosti i s previše decibela i krivo usmjerenih emocija, u sigurnosti vlastitog doma i tipkovnice, deklariraju kao kršćani i vjernici. Izbjeglice su u tom momentu bili ljudi bez imena, bez osnovnih sredstava potrebnih za život...

Za sve one koji se identificiraju s Kristom nije bilo druge opcije nego pomoći. Kad je riječ o mom angažmanu s izbjeglicama, ima tu i sebičnih razloga. Želio sam, naime, za 20-30 godina biti ponosan što sam u tom povijesnom trenutku odlučio biti na pravoj strani i što nisam okrenuo glavu kad je trebalo zasukati rukave i priskočiti u pomoć onima kojima je bila potrebno.

Kako teče integracija tih ljudi u austrijsko i njemačko društvo?

Što se tiče same integracije, nemam uvida u konkretne podatke. Malo bolje sam upoznat s konkretnim primjerom 20-ak ljudi u Grazu koji su došli iz Sirije i Iraka i koji su imali velikih poteškoća s učenjem njemačkog jezika i privikavanjem na europski način života. Nekoliko njih je svoju sigurnu zonu pronašlo među 'svojima', s kojima provode većinu svog vremena i oni će se zaista teško integrirati.

Većinom je riječ o malo starijim ljudima koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove. No s druge strane, postoji jako velik broj mlađih koji se stvarno trude i u tome uspijevaju. Iako je to pitanje za ekonomiste, čini mi se da je svaki radnik koji je vrijedan i koji plaća porez i doprinosi dragocjen za cijelo društvo.

Kakva je po vama današnjica i sutrašnjica Bosne i Hercegovine?

Ne znam. Umoran sam malo od Bosne i Hercegovine. Riječ je o zaista sumornoj današnjici bez ikakve naznake da bi ubrzo moglo svanuti. Bosna i Hercegovina je država koja de facto i nije država nego jedan promašeni eksperiment međunarodne zajednice. Sam politički sustav je nevjerojatno konfuzan i idealan za korupciju. Cijelo društvo je u pat-poziciji, a cilj domaćih političara je održavanje trajnog statusa quo jer njihov položaj nije ugrožen dok se god ništa ne mijenja.

Iako je rat u Bosni i Hercegovini načelno završen prije skoro dvadeset godina, zemlja se nije pomaknula s mrtve točke upravo radi činjenice što je rat, u glavama relativno velikog broja svojih građana, još prisutan, što je politika mudro detektirala i već duži niz godina učinkovito iskorištava. Političke elite govore o nekakvoj ugroženi i pritom jeftinim populizmom bude niske strasti u ionako obespravljenim ljudima kako bi im što lakše prodali svoje nedemokratske usluge.

Mislim da je ova disfunkcionalna zajednica u kojoj svako gleda samo sebe i koja se opterećuje prastarim ratovima, mitovima i nikad nezacijeljenim ranama, u kojoj državni činovnici nemaju pojma čemu služi njihovo radno mjesto - osuđena na propast. Ne vjerujem da će sve ovo dovesti Bosnu i Hercegovinu do nekog novog rata, ali dovest će sigurno do nečega što je još gore, a to je apsolutna bezvoljnost, apatija i ravnodušnost prema svemu.

Vatikan će priznati prva ukazanja u Međugorju. Što mislite o tom fenomenu?

Dok god Vatikan ne potvrdi nešto službeno, sve je otvoreno. Što se samog Međugorja tiče, doživio sam ga iz različitih perspektiva. Uvjeren sam da je potrebno sačuvati i zaštititi Međugorje kao mjesto molitve i mira. Na stranu senzacionalizam i duhovno-turistički kič, ali ljudi dolaze u Međugorje jer im je takvo što stvarno potrebno i to im nitko ne smije uskratiti. S druge strane, potrebno je takvu oazu sačuvati od svih mogućih zloupotreba i prisutnoga kriminala.

Neke pojave u Međugorju su zaista nedopustive. Primjerice, iskorištavanje radnika i radnica u Međugorju koji po cijele dane rade na crno i za minimalac. Oni se boje suprotstaviti svojim gospodarima jer su svjesni da će ostati bez posla i što onda? Ako promotrimo Međugorje s pastoralno-teološke strane, onda je potrebno raskinuti s praznovjerjem i mitovima i upozoriti turiste i vjernike da Međugorje nije mjesto magije i instant-čudesa.

Treba im netko reći da tamo ne 'plešu' nebeska tijela; da kip Uskrslog Isusa ne može 'plakati iz koljena' i da fluorescentna Gospa nije znak s neba nego kip s eBaya. Sve ovo nabrojeno nije nikakav napad na sve ono što je pozitivno u Međugorju nego jedna ogromna antireklama samog Međugorja koja neutralne ljude odbija. No što se tiče samog Vatikana, nadam se da će vatikansko rješenje Međugorju donijeti toliko potrebnu dozu transparentnosti i sustavnosti.

Kako se sad osjećate, u Austriji? Čime se bavite?

Trenutno privodim kraju svoju doktorsku disertaciju iz pastoralne teologije i socijalne etike na Sveučilištu Karl-Franzens u Grazu. Od rujna 2016. sam jedan od voditelja velikog odgojno-obrazovnoga kampusa (Augustinum) u Grazu. Također sam zadužen za uređivanje međunarodnog teološkog magazina Concilium, koji izlazi i na hrvatskom jeziku. Inače, što se tiče samog Augustinuma, riječ je edukacijskom centru koji većim dijelom financira Katolička crkva u Štajerskoj.

Riječ je o uglednoj obrazovnoj instituciji osnovanoj davne 1830. U ovom stvarno impozantnom kompleksu, u sklopu kojeg se nalaze vrtić, internat za srednjoškolce, osnovna škola, dvije srednje škole, konzervatorij za glazbu, fakulteti i instituti za pedagogiju, socijalnu pedagogiju i obrazovanje učitelja, medijski centar, menza, sportski tereni itd., zaposleno je nešto više od 200 djelatnika, a u odgojno-obrazovnim smjerovima nalazi se trenutno oko 2000 djece i mladih. Od rujna 2016. sam dio uprave cijeloga kampusa i jedan od voditelja. Budući da sam prvi stranac na čelu ove i za same Austrijance prestižne institucije, držim to velikim priznanjem, ali isto tako i velikom odgovornošću.

Što mislite o ministru Kurzu? Njega bi mogla čekati svijetla budućnost?

Po svemu sudeći, da jer 31-godišnji Kurz je čelnik Narodne stranke (ÖVP), aktualni ministar vanjskih poslova i po svemu sudeći novi austrijski kancelar. Osim što u posljednje vrijeme naginje blagom populizmu, riječ je o nevjerojatno elokventnom, odmjerenom i pragmatičnom političaru koji ima izraženu lidersku crtu. Prošle smo se godine zajedno našli u jednom društvu i pozitivno me iznenadio odličnim poznavanjem prilika u Bosni i Hercegovini, konkretnije u Mostaru.

Nedavno je privukao neugodnu pozornost izjavom da su neke žene u Bosni plaćene da nose burke, što su mnogi protumačili kao islamofobiju. Unatoč tome što njegova izjava zaista nije daleko od stvarnosti, pretpostavljam da on blagim populizmom pokušava uzeti jedan dio glasova uvijek neugodne i sve popularnije radikalne desnice iz FPÖ-a. U prilog tome ide i podatak da je on već krenuo u predizbornu kampanju koju će ostali kandidati teško nadmašiti.

express.hr

Komentari

Svecenik bez financijskih i seksualnih skandala ovako zavrsi sto je kritizirao politiku HDZ BiH a ovaj fra hebo iz Modrice ce sigurno napredovati znaci odavde se treba parati

Uprava Franjevacke provincije se ogradila od fra Dade i sta ce covjek ali sve sto je rekao je tocno neka se srame oni koji su ga potjerali kao i tisuce mladih

Napokon netko bez dlake na jeziku. Žalosno samo što mora bježat iz zemlje, jer je glavonjama stao na rep. I tako nam je i bit će nam svima. Zato svi šutimo i trpimo a tko to nemože odlazi zauvijek..... :-(

Franjevci tokom miseci kazu, MOLIMO ZA MIR U SVJETU. Cistac demagocija njih mir zanima u SVJETU a ZUPLJANI mu gladni. JADNI STE MOJI FRATRI

Ne trebaju njima ovakvi što istinu iznose,riješe se njih ovako ili ih pošalju u misiju u kakvu zabit u Africi.
Oni koji se dobro gledaju sa partijskom družinom i podržavaju pljačku i raseljavanje dobro prolaze...zar se ne vidi na Fra Skoki,Ševi,Dodigu,Biskupu Periću itd itd kako im lipo medi a i široj im rodbini o užoj da i ne govorimo.
Dalibore ti si poštena i karakterna osoba (za razliku ovih nabrojanih)zato nisi moga opstat među tim vukovima u svetom habetu.Budi ti pošten kao i do sada i drži se svetih zapovjedi nije bog mačka vidi on sve i svakoga ti bar nisi osramotio te svete haljine što si nosio.Bog ti da zdravlja gdje god bio bio si i ostani čovjek.

Fra Dalibor Milas je promijenio pogled na svijet oko sebe mnogima zato mu hvala nema predaje običnim gadovima

Ma kakav Milas, hvala Draganu za sve, dobrocinitelju, prijatelju. Jos usput kaze da mu je ISTINA draga, i spominje RAJ na zemlju u duhu Dragana.
Zar takvi da podrze Milasa...i guknu protiv vlasti.
Nije se dzabe iz reda franjevaca razvila neposlušnost...

Za Barbarinija i ostale Ljubuške egzekutore!

Trošna kuća na kraj sela
u njoj živi majka stara,
sliku sina ona drži
i sa slikom razgovara.

Sama sam ti ovde sinko
samoća me teška muči,
svakog dana Boga molim
da vratiš se svojoj kući.

Često sidim na sred praga
čekam tebe kad ćeš doći,
dodijalo majci staroj
živit samoj u samoći.

Otišli su svi iz sela
zatvorene kuće mnoge,
mene zdravlje slabo služi,
ne slušaju više noge.

Često suza iz mog oka
tvoju sliku sine kvasi,
uvik ti si u mom srcu
makar na kraj svita da si.

Pored kuće procvjetala
rašeljka i dunja žuta,
zaraslo je sve u travu
nema staze, nema puta.

Čekat ću te u kućici
ovde sine na kraj sela,
kad te oko moje vidi
bit će mater ti vesela.

Stihovi: Ljiljana Tolj

....daje raj moguc primjer je 95.god..zato hvala ti dragi dragane...hvala ti dobrocinitelju za sve

Potpisujem svaku riječ ali me neizmjerno žalosti kad nam ovakvi ljudi svo ovo govore iz nekih graca,minhena itd. Jedina je sreća da postoji internet,inače ovdje ne bismo imali šta niti od koga čuti. Neka ti fra Dado dragi Bog pomogne da ostaneš takav kakav si! Ništa ti drugo i ne treba!

a šta ćeš čuti od franjevaca sa trbušinama,
veliki trbuh i franjevac nema ništa zajedničko....

Pravi pratar je ovizi iz Modriče onizi iz Sinja ta će ovizi pričat protivu Gagana

Fra Iko Skoko jesi li sudjelovao u progonu fra Dalibora Milasa

Nije iko ali je ševa jer se dotakao njegova dragog dragana, dirigenta provincije

Sevo zvani hvala ti Dragane hvala dobrocinitelju

Dado angaziraj se dogodine na izborima treba legalno smijeniti nehrvate

Hvala Bogu pa imamo još jedan primjer u društvu gdje je normalan i pošten pojedinac digao svoj glas protiv kriminalnog društvenog uređenja, bolje i kruha biti gladan nego moralno poražen biti sit, a ZNA SE da vukovi i hijene vladaju nama ovčicama, ta knez ovoga svijeta suvereno vlada na zemlji, gdje nikada neće biti pravde.
Dado je vitez za istinu koja nije dobrodošla u ovome čoporu... Više vridi jedan ovakav svećenik nego stotine robotiziranih...

NevaIjaš ti moj Dalibore što se nisi zalaga za mrtvare,staračke domove,studenske domove po 200km,pučke kuhinje,birtije kraj crkava jer da si dobar bio bio bi ko ovi crkveni udbaši.bio bi za to.Dodiže jesi li razmišlja da je bilo tu kakav puf otvorit nevenko i tiša kvesko nebi se bunili,a kapilo bi vam svima.

Biti ulizica znači biti veoma štetna osoba po sebe, okolinu i životni prostor. Biti ulizica znači spustiti se na najgori nivo čojstva, biti ulizica znači biti virus od kojeg ljudi obolijevaju, a kud ćeš gore da neko ima zdravstvenih problema zbog tebe? Ulizice zato jesu rak rane svakog društva. Oni nikada nisu predstavljali avangardu u društvu! To su redovito beskičmenjaci, osobe koje se jeftino prodaju. Kako ih opisa francuski pisac Nikola Šamfor: Ulizice – to su siromasi, obogaćeni prosjačenjem!
a dalibor milas nije ulizica ,jer da je bio ulizica nebi mu se sve ovo desilo

slažem se, Dalibor legenda i takvi trebaju biti političari da rade za opće dobro a ne za svoju [ * neprimjereno * ]....

Postavlja se pitanje: zašto su ljudi ulizice? Odgovor je veoma jednostavan-da bi se dodvorili nekome: ministru, direktoru, predsjedniku i bilo kome ko im za nešto treba! Često u kolektivu, organizaciji, udruženju ulizice su vrsta špijuna koji sve vrijeme prenose šefu informacije koje traži i koje ne traži. Zbog toga, niko ih ne voli, omraženi su i ljudi ih izbjegaju. U mnogo prilika ulizice nemaju profesionalnih referensi pa onda šefu se na taj način dokazuju. Ulizivanje je njihov zaštitini znak i viza za budućnost. Što više dodvoravanja (ogovaranja, prenošenja informacija, potvore) to više “napredovanja“. To koliko će ulizice nanijeti nekom čovjeku štetu to njih ne zanima, to koliko nanose štete zajednici i to ih ne zanima! Ulizice zanima samo da je njima lijepo, a nisu ni svjesni da su prodane duše, bez dostojanstva i karaktera. Sve ulizice su iste i počevši od političkih ulizica, kojih se danas namnožilo najviše, zato zbog njih mnoga društva i zajednice stagniraju! Oni su od svih drugih najgori jer nanose najviše štete, svojim licemjerstvom, lažima, spletkama! Nešto manje su štetne ulizice u organizacijama, udruženjima jer njihovo štetno djelovanje je ograničenijeg karaktera.
I ONDA SE MI CUDIMO za govor od fra ivana seve neki dan

Kao da di bio u mom poduzeću .Javnom da napomenem.

A ovako zavrsi onaj ko posteno govori,jednostavo imas jednu soluciji ,a to je bjezanija . Ovde u nas krimi politicko crkvena hobotnica sve drzi od rodena do smrti . Kada se rodi dijete treba dat onom l.o.p.o.v.u od doktora u dzep ,iako je placen za to ,onda krstenje treba platit kokio god das nalo mu,zatim skola ogule za knjige samo tako,onda pricest opet treba platit ,onda krizma treba opet platit , daljnhe skolovanje fakultet platis zavrsis i na kraju p.o.p.u.s.i.s ,vjencas se treba Crkvi platit , posao da nades moras platit ili veza hdz-Crkva-mafija , da skratim i kad covjek umre opet moras Crkvi platit ,dokle vise ? Ako kazes drugacije samo kazu da si l.u.d.

Koliko kuknjave na ovom portalu, imali ste izbore što ste birali to ste dobili, ako ste nezadovoljni imate putovnice slobodno možete otići nemorate bježat ko nekad ali izgleda da je neradnicima naj lakše sjediti uz kavicu kritizirati a ništa ne činiti! Fratar je bio nezadovoljan i našao je rješenje, pokrenite se nemojte samo kukati!

Lipa Smranaderovo i Barbarinovo hopile bižat ćeš ti ali nećeš znati di ćeš

A to si ti neki manga pa ovo tvoja drzava bizaces jado brze od Usain Bolta i citav zivot ces se okrecat

Ovo mora da je mladen bebek pisao,ovo je njegova pamet...inace veliki radnik,[ * neprimjereno * ]ac..

Nedavni događaj kažu digli fratra iz Veljaka što je pomagao sirotinju .

Dado bice u Modrici slobodno radno mjesto ovaj fra hebo ce valjda otici

Čitajući tekst vraća nam nadu u budućnost, znači ima ljudi koji su spremni na žrtvu
Malo da nadodam, poznam mnogo nezadovoljnika, ali moraju trpiti i šutjeti
Zašto?
osoba prevaIila 50tu šta ako se pobuni, ostaje bez posla a nije baš za odlazak u tim godinama
Ko će hraniti obitelj?
Neko će reći da i on kupi kartu u jednom smijjeru,
Postavlja se pitanje šta čovjek zna raditi
Može li u ovim godinama ovladati jezik?
I na bauštelama treba znat raditi
E to su sve problemi zašto ljudi moraju šutiti
Iskreno u ove gore fratre nabrojene ne vjerujem da oni vjeruju u pravu katoličku vjeru mislim Isusov nauk
Jer da oni vjeruju iskreno, zar bi oni za to malo judini škuda ovako se ponašali?
Možda sam u krivu?
Ali nka nam dragi Bog pomogne!

Nije samo baustela...
Ima laksih poslova. U skladistu,odrzavanju,razvrstavanju poste,njezi starijih osoba.
Nije lako otici,ali ako imas ponosa i ista u glavi tesko je i trpit nepravde i ponizenja

Oprali su ruke od mene iako im ruke nisu postale čišće

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto