Što je hrvatsko nacionalno pitanje u BiH?

ljubuski.info

Što je, zapravo, hrvatsko pitanje u BiH i kako se može riješiti? Je li posrijedi česta predizborna matrica i politička manipulacija ili nešto drugo? Na ovu temu najčešće govore predstavnici hrvatskog političkog korpusa, no što o hrvatskom pitanju kažu intelektualci, politički analitičari, novinari, profesori, istaknuti kulturni djelatnici?

Iako pitani za mišljenje, na ovo pitanje nisu željeli odgovoriti neki od najviših i visokih časnika HVO-a, a koji su sada, zbog stava da se u BiH protiv njih podižu ili će se tek podignuti konstruirane optužnice za ratne zločine te da neće imati pravedno suđenje, na privremenom boravku u susjednoj Republici Hrvatskoj.
Na to ne želimo odgovarati. Neka na to odgovore oni koji imaju novac, glasove i povjerenje naroda, a samim tim i odgovornost prema tom narodu, njihov je zajednički odgovor.

Hrvatsko pitanje - ekonomsko pitanje

No, Ivana Marić, politička analitičarka kaže da rješavanje hrvatskog pitanja zapravo nije prioritet aktualnoj hrvatskoj eliti na vlasti nego da se radi o njihovim osobnim interesima.
Ta politička elita nema ljude koji bi se istinski zalagali za hrvatsko pitanje, ali tu je osnovni problem ugroženosti prava građana, jer isto su ugroženi i Hrvati i Srbi i Bošnjaci i ostali. Uzrok napetostima koje se sada događaju je da se hrvatska vladajuća elita zadrži na vlasti. Da su im važni hrvatski interesi ne bi se dogodilo da Dodik bira "svoje Hrvate" u RS-u, komentira Marić.

Ona dodaje da, kao Hrvatica ne vidi razliku u radu Željka Komšića i Dragana Čovića kao hrvatskih članova Predsjedništva.
Niti jedan niti drugi nisu se previše iskazali i jedina je razlika u imenovanju veleposlanika, a što opet vodi jednom uskom interesnom krugu ljudi, zaključuje Marić.

Također, izvršna urednica na portalu Republikainfo.com Kristina Spajić-Perić smatra da Hrvati u BiH imaju brojna pitanja, no ona se guraju pod tepih, a isturaju politička.
Besmisleno je govoriti o samo političkom hrvatskom pitanju, jer je ono po meni, u ovom trenutku i ekonomsko pitanje, koje se pokušava skriti ispod nacionalnih kišobrana, budući da vladajući za ekonomska pitanje nemaju rješenje. Jednog Mostarca, Širokobriježanina ili Čapljinca, Hrvata koji žive u sredini gdje hrvatsko pitanje nije temeljno pitanje, u Njemačku ne tjeraju ustavne promjene nego besperspektivnost, nepotizam i nepravda. Krvna zrnca se ne jedu, ne plaćaju račune, komentira Spajić-Perić.

Tko je ovdje iskren ili neiskren

Profesor mostarskog sveučilišta dr.sc. Mile Lasić, a u kontekstu teme o hrvatskom pitanju u BiH, podsjeća na svoj komentar u okviru projekta pod imenom 'Ustavna, pravna i faktička pozicija hrvatskog konstitutivnog naroda', Zaklade Konrad Adenauer u BiH.

Profesor Lasić smatra da je negiranje postojanja hrvatskog pitanja sastavni dio akademskog i političkog narativa koji implicite ili eksplicite, svodi već oformljene političke narode u BiH na etnije ili vjerske skupine, i tako negira višenacionalnost BiH, odnosno onemogućava samorazumijevanja sebe kao složene zemlje i po sastavu i ustrojstvu.
Tvrdnjama kako je 22. svibnja 1992. godine u UN primljena bh nacija, a ne bosansko-hercegovačka višenacionalna država, odustaje se, primjerice, od sagledavanja BiH u njezinoj kompleksnosti, i od nijansiranih razlikovanja izgradnje pravne države i nacije, to jest procesa koji se podrazumijevaju pod sintagmom state buildung i nation(s) building. Dakako, ovim se putom ostaje zarobljeno unutar stare paradigme nasilja, to jest potiranja manjinskih identiteta. Drugim riječima, izbjegava se, u obzorju paradigme nenasilja i višestrukih identiteta, otpočeti smislena potraga za trans-nacionalnim i trans-entitetskim pulsacijama (socijalizacijama) i izgradnjom nacije-države volje, po uzoru na Švicarsku ili druge složene države, za unutarnjim harmonizacijama, pojašnjava on.

Lasić otvoreno postavlja pitanje Tko je ovdje iskren ili neiskren?, ali i ocjenjuje da je najopasnija ipak, po opstojnost BiH SANU-izacija narativa i politika vodećih bošnjačkih akademskih krugova i stranaka, koji (ne)skriveno zagovaraju ideologije o Bošnjacima kao temeljnom narodu i čuvaru BiH, što posljedično vodi unitarizaciji Federacije (BiH), i/ili vodi ka BiH kao državi Bošnjaka i Srba.
Izgurivanjem Hrvata suštinski se odustaje od znamenite ZAVNOBIH-ovske formule o jednakopravnosti bh. političkih naroda, i drugih identiteta koje je donijelo vrijeme. U ovoj shemi se posebice biva nesenzibilno prema Hrvatima, kojih je, zaoštreno iskazano, toliko malo da ih se smije ignorirati. Iz ovih razloga se i nesposobno, ili ne želi uvidjeti da svi bh građani, ma iz koje nacije ili etnije potječu, moraju imati i aktivno i pasivno izborno pravo, ali da nitko nema pravo zanijekati potrebu artikulacije i zaštite prava čvrsto oformljenih kolektiviteta, to jest konstitutivnih naroda i drugih, u formiranju, zaključuje profesor.

No, on pri tom i podsjeća da je hrvatsko pitanje samo jedno od otvorenih pitanja, a za sve tri isključive nacionalne ideologije vrijedi da nisu u stanju misliti svoju zemlju i sebe u njoj izvan matrice zasebnih, odvojenih identiteta, pa svaka na svoj način ignorira ono što BiH čini sui generis zajednicom, a to je upućenost na život u zajednici uz poštivanje i zasebnih i skupnih, složenih identiteta.

U konačnici, profesor Lasić zaključuje da se do rješenja za hrvatsko pitanje u BiH, kao rješenja za sva bh. nacionalna i politička pitanja, može doći temeljem pravnog iskustva višenacionalnih zemalja i višenacionalnih polit-ekonomskih integracija, kakva je Europska unija, te uz primijene metoda upravljanja razlikama.
Društva svjesna svoje podijeljenosti morala bi primjenjivati već postojeće instrumente zaštite identiteta i istovremeno tragati za sofisticiranijim zaštitama, upravo unutar koncepta institucionalne autonomije, ukoliko misle nadići podjele, odnosno izaći iz konsocijacijske situacije u neku od formi političkih zajednica. Ukoliko se, pak, u podijeljenim društvima slijepo za metode upravljanja razlikama, te se ne osigurava zaštita i temeljnih osobnih i skupnih prava, istodobno i na svim razinama, ne može se u političkoj praksi izbjeći nametanje vrijednosti određene etničke/nacionalne većine manjini, pa takvo što i nije drugo do neprihvatljiva metoda prisilne asimilacije i nasilne integracije, zaključuje ovaj sveučilišni profesor iz Mostara.

Svugdje je život proza, samo u BiH je poezija

Predsjednik HKD Napredak Sarajevo, mons. prof. dr. Franjo Topić komentira da je velika propaganda i često ponavljanje rezultat prihvaćanja da je srž 'hrvatskog pitanja' u BiH - politika i vlast.
Ona je važna ali nije najvažnija. Ona je najvažnija za političare jer od toga imaju veliku korist. Da podsjetimo Hrvati su devet stoljeća živjeli bez države i opstali. Hrvati su živjeli bez gotovo ikakvih nacionalnih prava u Jugoslaviji pa su opstali. Sva je moja politika da nas bude što više, da što bolje živimo i da što bolje živimo s drugima. Tko god tome pridonosi taj zaslužuje podršku. A tko nam ponavlja da Hrvati nemaju budućnosti jer nemaju dovoljno vlasti, oni samo odnemažu budućnosti Hrvata u BiH, kazao je profesor Topić, naglašavajući da je njegov odgovor nije isključivo odgovor teologa i svećenika nego kao predsjednika velikog hrvatskog kulturnog društva.

Topić je podsjetio da je i veliki papa Ivan Pavao II. govorio da je za opstanak jednog naroda najbitnija kultura.
A Napredak je i u 2015. priredio 586 manifestacija i da budemo konkretniji bez oholosti, to je više nego što su organizirali svi Hrvati Europe, naravno ne računajući Hrvatsku. Ili drugi crkveni podatak vrhbosanska nadbiskupija ima u zadnjih 25 godina 220 novih svećenika, a svi Hrvati svijeta nemaju ni 20 novih svećenika. Osim Hrvatske samo je BiH pravi hrvatski interes, a sve ostalo je, bez vrijeđanja, drugorazredno. Neka netko kaže koliko se Hrvata vratilo u Hrvatsku ili u BiH! Stoga treba sve učiniti da se Hrvati što bolje osjećaju u BiH, da što bolje žive, da ima što više radnih mjesta i da je vole kao svoju domovinu. Razumijevajući sve probleme, od nezaposlenosti i medijske depresivnosti, poručujem posebno mladima, jer sam živio godinama u inozemstvu i poznajem dobro život Hrvata i drugih u inozemstvu i reći ću: Svugdje je život proza samo u BiH je poezija, neobičan je Topićev zaključak na sveprisutno pitanje.

'Ja sam osuđenik i nemam nikakvih želja'

No, Ladislav Bevanda, vrlo cijenjeni vlasnik jedne od najvećih građevinskih tvrtki u BiH, širokobriješkog Heringa, na pitanje o hrvatskom pitanju i što ono, zapravo jest, citirao je riječi blaženog kardinala Alojzija Stepinca koje je izgovorio u zatvoreničkoj sobi nakon što ga je upravitelj pitao 'Što želi za večeru'.
Ja sam ovdje osuđenik i nikakvih želja nemam, citirao je Bevanda riječi nadbiskupa Stepinca kao odgovor na pitanje o hrvatskom pitanju u BiH.

V. Herceg | Dnevni list

Komentari

Ja sam ovdje osuđenik i nikakvih prava nemam.Prava hrvati nemaju u ŽZH gdje su hrvati u većini.To se vidi kod zapošljavanja uvijek prime neke njihove.To se vidi kod skidanja uvijek odu nepodobni ma koliko stručni i pametni bili.Taman imali i više fakulteta.Uvijek dovode podobne i nesposobne.I uvijek je to tako sa ovim mentalitetom u hrvata ništa se neće promjeniti.Na vlast došli nesškolovani i nesposobni.I šta onda očekivati.Da se takvi ponašaju kulturno,intelektualno,urbano.Oni se ne znaju tako ponašati jer su došli na pozicije grubim nastupom nametnutim silom,škole završili"preko noći".Od njih samo možeš očekivati ovo što sada dobijaš.To je zakon sile a ne argumentacije.O tome je pisao i veliki Meša Selimović,Ivo Andrić.Kako naučiti nekoga da se ponaša po pravilima kad je do vlasti došao poprijeko mimo pravila.Kako nekoga ko je došao do vlasti križanjem listića,ubacivanjem,kojem je diploma donesena autobusom naučiti da je moralna veličina,velika i skromna osoba koju cijeni znanje i mudrost.kako biti savjetnik kad si mlađi od onog kojem daješ savjete.Takvo društvo mi danas imamo,a priča o političkim pravima pomaže samo Čoviću,Krišti,Ćavari i mnogim znanim i neznanim uhljebima koji samo mijenjaju i godinama rotiraju pozicije.I nikad ne učine ništa,uvijek kukaju kako su hrvati ugroženi a oni uvijek na vlasti.Ako niste sposobni prepustite drugima da nas vode.Prozirni ste.Topć je za Vas akademik.

ovo je lopovska bagra koja ništa ne radi samo pljačka i uništava svoj narod
pogleda te rezultate
naj gora vlast koju smi ikad imali
baš onako kako je reko trubač sa sene bruno bušić
oni su ubili i uništili mozak rvackog naroda
njinnnnnnma će se pozabavit uskoro povjest

U skoli su nas ucili da najprije treba postaviti pitanje , a onda traziti odgovor .
Vi ne postavljate pitanje , pa nemate ni odgovora . Autor clanka ne formulise pitanje . Evo , da to ucinim ja :
1. Koje je to hrvatsko pitanje u BH ? Je li to neko specificno pitanje , koje se ne tice drugih gradjana BH , ili je to samo - hrvatsko pitanje ?... Formulisite to pitanje !
2. Kad formulisete pitanje , onda tek ocekujte odgovore !
Nisam ja pametnjakovic koji vam soli pamet . To je iz programa - treceg razreda osnovne skole !

hrvatski je formulirati a ne formulisati, jesi pametnjaković ne možeš ti više nikomu solit pamet, ti si još u prošlom stoljeću, nemaš više koga učiti Titovim stazama revolucije a i jezik Srpsko-Hrvatski kojega koristiš je krepan

Nauci najprije da recenica pocinje velikim slovom . Da pocnemo od te abecede hrvatskog jezika .
Da bi se covjeku solila pamet , treba da taj covjek - ima tu pamet . Rijec formulisati , ili formulirati je - strana rijec u nasem jeziku , Da li je formulisati , ili formulirati - to odredjuju ljudi koji se bave normiranjem jezika . U malom teksticu , napravio si - sest gresaka . Ti si jos "Bog-Bogova" , kakvih
hrvatina ima . Sto se tice Tita i revolucije , iako nisam niciji advokat , on je dao republici Hrvatskoj granice koje danas ima i vratio Istru i otoke koji su poklonjeni Italiji pa je trebalo da pogine 10.000 partizana da bi se to vratilo u sastav socijalisticke republike Hrvatske . Taj jezik kojim ti gvororis , to je jezik ulice . Praviti toliko gresaka u 21-om vijeku , nije samo sramota , nego i zalosno !...
.
Sto se tice "staza revolucije" , o tim stazama je receno na obiljezavanju sedamdesetogodisnjice pobjede nad fasizmom - u Brotanji u Francuskoj . Tu su se iskrcali americki marinci u drugom svjetskom ratu - da bi pomogli antifasistickoj koaliciji , u cijem sastavu su bili i partizani . Tada , na tom obiljezavanju su bili izvjeseni portreti onih koji su vodili vojske protiv fasizma , u cijem sastavu su bili i "strucnjaci za hrvatski jezik" ! Medju partizanima je bilo 63 posto Hrvata , to ce reci i katolika . Medju tim portretima pobjednika nad fasizmom , bio je i portret Tita . Godine 2.015.
.
To je odnos prrema antifasizmu i Titu onih koji ispisuju evropsku i svjetsku historiju , iliti povijest !
A Ti spremaj kofere - za Njemacku . Godine 2.017 ! Tamo cete bas Njemac nauciti o fasizmu i antifasizmu . Pismenost ti ne mogu popraviti . Kasno je !

ha vidi ovog starog ishlapljelog bezopasnog titoističkog udbaškog vampira ante granića ( namjerno malim slovom) kasnije ti ispravljaj greške. Izgleda da je odlučio olakšat dušu na ovom portalu u društvu sličnih likova kojima ništa ne valja , da svi vide koliko je zaluđen zločincem i masovnim ubojicom Titom i propalom Jugoslavijom ( nevjerovatno to je isto kao da bi ja prizivao da se vrati Austro-Ugarska ili Karlo Veliki). Jedno je antifašizam a drugo partizanski zločinci koji su punili jame sa nedužnim civilima bez suđenja po Ljubuškom , Mostaru,Širokom uglavnom su dolazili iz Dalmacije , a bilo je i vamo i te kakvih partizanskih zločinaca primjerice prezimenjak ovoga Ivan Granić iz Šipovače ubojica Drage Gadže pa Mola Grbavac itd. Moj stav oko tih krvoloka je jasan "samo osveta"
Neprocjenjivo je kako se ovaj vampir pjeni kad mu napišu istinu kao vrag kad ga poškropiš kršćenom vodom on nema prijatelja među svojim narodom jadno je to kad si izoliran ali eto mu tamo.
Što se tiče kofera za Njemačku moji roditelji su 60-tih išli tamo zato što nisu imali nikakvih prava zbog ovakvih dželata i licemjera, ovaj uvjek spominje nešto Hrvatska ,hrvatstvo itd. Ljubuški je u BiH isto kao Bijeljina,Gacko, Cazin, Bratunac.... i za ovakvo stanje tj iseljavanje je kriva tzv. država koja to i nije jer je to protektorat međunarodne zajednice koja pogoduje pokvarenim tzv. političarima ustvari su to bezobraznici obični koja je isto kriva za to a nikako niže razine vlasti. Iseljava se i iz Hrvatske, Poljske,Bugarske..... to je neminovnost ako će mo za prav mi smo europski državljani opet u svoju državu, a uvjek se i iseljavalo od 8 djece 7 ih je završavalo u Kanadi,Australiji, Americi, Zagrebu, slavoniji, Zenici.......... i uvjek je tako bilo kad su mi se roditelji vraćali u Njemačku svi smo plakali, a danas je vrijeme interneta sve je lakše i komunikacije pa evo i izražavanje raznih mišljenja uglavnom svak je kovač svoje sreće nema se tu šta.
ante graniću kad krepucneš hoće li ti "zvizda" bit na onom kolcu? eto pitanje sa upitnikom na kraju

Tko se nalazi u devetom krugu Danteovog pakla

Zna se

Hrvatsko pitanje u BiH je iseljavanje

Postavi pitanje , Goste ! Postavi to hrvatsko pitanje i stavi upitnik na kraju ! Ne mogu ja , kao ni bilo ko drugi - postavljati pitanje umjesto tebe ! Ne fraziraj na dugo i siroko , nego - postavi pitanje - pa ce ti se odgovoriti ! To je tema .I to je put !

Ko o cemu , Gost o raju , paklu , nebu - Bogu ! Da bar o tome nesto znas , ni po jada .
Uime oca , sina i duva svetoga...i to je svo znanje o religiji kojoj pripadas .

TKO JE ANTE GRANIĆ ?

Ante Granić je sinovac okrutnog Oznaša Ivana Granića iz okolice Širokog Brijega, koji je došao u Pariz ljeta 1965. godine. Odmah se je sprijateljio sa Slavom Lekom iz okolice Ljubuškog, mislim iz Tihaljine, Hercegovina.

Ubrzo se ustanovilo da je taj Ante Granić jugoslavenski doušnik. Postao je “prosvjetni radnik” za “jugoslavensku” djecu u klubu jugoslavenske ambasade u Parizu, što je uistinu značilo da je postao učiteljem.

Poznato je da su taj Ante Granić i Slavo Leko, a možda još i neki drugi pripremali otmicu devetorice Hrvata iz Pariza. Otmica je tako “rodoljubno” smišljena da bi najoprezniji Hrvati pristali na tu smicalicu.

Zahvaljujući jednom iz te skupine Granić-Leko, (To je bio Jerko Boban, zvani Kukić (1934-1994) koji je saznao za taj plan i otkrio ga jednom koji je bio na toj listi za otmicu, to sam bio ja, Mile Boban, kome je Kukić to otkrio.) zločinački plan se nije ostvario. Ovog zlopotnjačkog čina Hrvati Pariza se još uvijek dobro sjećaju.
Da ne bi ispalo kao neko izmišljanje, evo imena onih koji su bili potencijalne žrtve UROTE GRANIĆ-LEKO:

(1) Josip Čavčić, rodjen 1917.
(2) Ivan Barun, rodjen 1937.
(3) Jure Vidović, rodjen 1933.
(4) Danko Leventić, rodjen 931.
(5) Žarko Luburić, rodjen 1934.
(6) Pavo Miličević, rodjen 1931.
(7) Milan Bagarić, rodjen 1936.
(8) Mate Kolić, rodjen 1939., umoren u Parizu 1981.
(9) Mile Boban, rodje, 1939.

Na veliku sreću ovaj jugoslavenski zločinački plan nije uspio, te je teško proreći kako bi hrvatska politička emigracija reagirala u protivnom. Možda, kao i uvijek, okrivilo bi se nevine Hrvate kako bi stvarni počinitelji imali dovoljno vremena umaknuti i sakriti se na sigurna mjesta.

Kada se je urota otkrila i stvar bila poznata Hrvatima Pariza, Slavo Leko se povukao da ga više nitko nije vidio. Ubrzo je nesta iz Pariza i nastanio se u Osjeku, dok je Granić i dalje ostao u Parizu, da vrši dužnost “prosvjetnog” radnika za “jugoslavensku djecu” u domu jugoslavenske ambasade.

Što je hrvatsko nacionalno pitanje u BiH?

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto