Vatikansko povjerenstvo: Prvih sedam ukazanja u Međugorju je autentično

ljubuski.info

Vatikansko povjerenstvo za Međugorje koje predvodi kardinal Camillo Ruini utvrdilo je kako je prvih sedam ukazanja Marije u tom mjestu autentično, ali je izrazilo i sumnju u autentičnost kasnijih ukazanja, tvrdi ugledni talijanski vatikanist Andrea Tornielli.

Talijanski novinar je u dnevniku La Stampa objavio tekst u kojem je dao presjek rada Povjerenstva koje je 2010. Utemeljio papa Benedikt XVI. kako bi istražio okolnosti onoga što se u Međugorju događa.

Tornielli sada navodi kako se u izvješću, koje je već dulje vrijeme u Kongregaciji za nauk vjere, a koje je on očito imao prigodu pročitati, ukazuje na "razlike" između prvih ukazanja koja su se dogodila između 24. lipnja i 3. srpnja 1981. i onih koja su se dogodila kasnije.

Povjerenstvo je tako, piše Tornielli, dalo pozitivno mišljenje o autentičnosti prvotnih ukazanja (i to s 13 glasova za, jednim protiv i jednim suzdržanim). Utvrđeno je kako su vidioci bili psihički potpuno zdravi, kako su ukazanja primili s iznenađenjem te kako u "njihovim svjedočanstvima nije bilo nikakvih vanjskih utjecaja".Ustrajali su na svom svjedočanstvu iako im je prijetila komunistička policija i bili im ugroženi životi. Povjerenstvo je također odbacilo teze o "demonskom podrijetlu" ukazanja.

U kasnijim ukazanjima, nastavlja Tornielli prenositi zaključke Povjerenstva, moguće je uočiti "uplitanja povezana s konfliktom između biskupa i franjevaca iz župe". Povjerenstvo je ukazalo i na to da su ukazanja nastavljena za pojedine vidioce, a ne za cijelu skupinu. Nastavljena su unatoč tome što su vidioci na početku tvrdili kako će prestati, što se nije dogodilo.

I dok je mišljenje oko prvih sedam ukazanja bilo lako usuglasiti, članovi Povjerenstva glasovali su u dva kruga kada je u pitanju bilo razdoblje od srpnja 1981. do danas, tvrdi Tornielli.
U prvome su se fokusirali na duhovne plodove Međugorja, zanemarujući "ponašanje vidioca". Šestoro njih se tada izjasnilo o Međugorju pozitivno, sedmoro njih je, kako piše Tornielli, imalo podijeljene, ali naposljetku ipak pozitivne dojmove. A preostala dva su imala negativne.

U drugom krugu članovi povjerenstva uzeli su u obzir i ponašanje vidioca. Dvanaestoro njih je tada objavilo kako se ne mogu izjasniti, a dvoje njih je glasovalo protiv toga da se ukazanja proglase autentičnima.

Župa pod izravan nadzor Svete Stolice, a Međugorje postaje "pontifikalno svetište"

Povjerenstvo je ukazalo na to da vidioci nikada nisu imali intenzivniju duhovnu pratnju te da već dulje vrijeme ne djeluju kao skupina nego odvojeno. Povjerenstvo je, što je jako važno, preporučilo Papi da ukine zabranu organiziranog hodočašćenja u Međugorje. Predlažu da župa prijeđe pod izravan nadzor Svete Stolice, a Međugorje postane "pontifikalno svetište".

Kako Tornielli piše, ta bi odluka bila povezana s "pastoralnim razlozima", odnosno potrebnom skrbi za milijune hodočasnika, sprječavanjem stvaranja "paralelnih crkvenih struktura" i ekonomske transparentnosti. Ta odluka nije povezana s priznanjem autentičnosti ukazanja, poručuje Povjerenstvo.

Kao što je Papa otprilike i rekao na tiskovnoj konferenciji u zrakoplovu na povratku iz Fatime, Kongregacija za nauk vjere, odnosno njezin prefekt kardinal Gerhard Ludwig Müller, imali su dvojbi oko izvješća Povjerenstva i tražili su da članovi kongregacije budu upoznati i s drugačijim viđenjima situacije u Međugorju. Zato su na mjesečnom susretu kongregacije dobili i dokumentaciju koja iznosi drugačije zaključke. Papa je, međutim, kako je i rekao, tražio da mišljenja članova kongregacije budu poslana izravno njemu.

Nakon što ih je proučio, odlučio je imenovati nadbiskupa varšavsko­praškog Henryka Hosera svojim posebnim izaslanikom za Međugorje koji treba analizirati pastoralnu situaciju.

Hoser će svoje izvješće predati do ovoga ljeta, a potom će Papa donijeti konačnu odluku o statusu Međugorja i tamošnjih ukazanja. Podsjetimo, ovo izvješće Papa je opisao kao "jako dobrim" u tiksovnoj konferenciji u zrakoplovu.

Podsjetimo, u Povjerenstvu je bilo nekoliko Hrvata: nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić, nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, isusovac Mijo Nikić, vlč. Franjo Topić te sestra dr. Veronika Nela Gašpar.

Povjerenstvo je djelovalo od 17. ožujka 2010. do 17. siječnja 2014. Susrelo se 17 puta. Pregledali su svu potrebnu dokumentaciju u svezi s Međugorjem, razgovarali s vidiocima i svim drugim zainteresiranim osobama, a u travnju 2012. posjetili su Međugorje.

bitno.net

Komentari

Prvi dan

Spomenutog dana oko 18 sati djeca: Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović vidjeli su na predjelu zvanom Podbrdo (na brdu Crnica) divnu, mladu ženu s djetetom u naručju. Taj put im ona nije ništa rekla, nego je samo rukom davala znak da joj se približe. Ali oni, iznenađeni i prestrašeni, nisu joj ipak pristupili bliže, iako su odmah pomislili da je to Gospa.

Drugi dan
Drugog dana, 25. lipnja 1981. djeca su, po dogovoru, opet u isto vrijeme pošla prema mjestu gdje im se prethodnog dana ukazala Gospa, u nadi da će je opet vidjeti. I odjednom je bljesnulo svjetlo. Djeca su ugledala s njim i Gospu, ali bez djeteta u rukama. Bila je neopisivo lijepa, radosna i nasmijana. Rukama im je davala znak da joj se približe. Djeca su se ohrabrila i došla do nje. Odmah su pala na koljena i počela moliti Oče naš, Zdravo Mariju i Slava Ocu. I Gospa je s njima molila, osim "Zdravo Marijo". Poslije molitve počela je razgovarati s djecom. Ivanka ju je najprije upitala za svoju majku, koja je neka dva mjeseca prije toga umrla. A Mirjana je tražila od Gospe neki znak da se vidi da djeca ne lažu i da nisu luda, kako su poneki na njih potvarali.

Gospa je na kraju otpustila djecu riječima: "Zbogom, anđeli moji! "Prije toga, na pitanje djece hoće li im se opet sutra ukazati, odgovorila je potvrdno naklonom glave.

Sav taj prizor bio je, po svjedočanstvu djece, neopisiv. Toga dana, od djece koja su prethodnog dana vidjela Gospu, nisu bili na Brdu ukazanja Ivan Ivanković i Milka Pavlović. Umjesto njih došli su Marija Pavlović i Jakov Čolo. Otada se tim šestorma djece, po njihovu svjedočanstvu, Gospa redovito ukazuje. A Milka Pavlović i Ivan Ivanković, koji su bili prvog dana s ostalim vidiocima, više je nikad nisu vidjeli iako su se poslije priključivali ostalim vidiocima u želji opet je vidjeti.

Treći dan
Dana 26. lipnja 1981. djeca su jedva dočekala ono isto vrijeme, oko 18 sati, kad im se Gospa prije ukazivala. Pošla su opet prema istom mjestu, da se s njom sretnu. Bila su vrlo radosna, ali je ta radost bila malo pomiješana sa strahom zbog nesigurnosti što će sve od toga biti. Unatoč svemu tome, djeca su osjećala da ih neka nutarnja sila privlači Gospi.

Ubrzo je, dok su djeca još bila na putu, triput bljesnulo svjetlo. To je i njima i ostalima, koji su ih pratili, bio znak gdje je Gospa. Taj se put ukazala nešto naviše nego prijašnjih dana. U to je jedan čas Gospe nestalo. Ali, kad su djeca počela moliti, ona se ponovno pojavila. I tada je bila divna, vedra, vesela i nasmijana.

Još na polasku od kuće, na poticaj starijih žena, jedan je čovjek iz pratnje, koja se s djecom uputila na mjesto ukazanja, ponio sa sobom blagoslovljene vode, da bi djeca njome poškropila prikazu i tako se osigurala od sotone. Kad su bili s Gospom, Vicka je uzela te vode i njome je poškropila govoreći: "Ako si Gospa, ostani s nama; ako nisi, idi od nas! " Gospa se na to samo nasmiješila i ostala s djecom. Tada ju je Mirjana još upitala kako joj je ime, a ona je odgovorila: "Ja sam Blažena Djevica Marija."

Toga istog dana, na silasku djece s Podbrda, Gospa se još jednom ukazala, ali samo Mariji, i rekla: "Mir, mir, mir - i samo mir!"Iza nje je bio križ. Uz to je kroz plač dvaput ponovila: "Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i između ljudi! " To mjesto nalazi se otprilike na polovici puta uspinjanja prema mjestu ukazanja.

Četvrti dan
Dana 27. lipnja 1981. Gospa se ukazala djeci triput. I tom su je prilikom štošta pitala, a ona je odgovarala. Za svećenike je rekla: "Neka svećenici čvrsto vjeruju i neka čuvaju vjeru naroda!" I opet su je Mirjana i Jakov molili da ostavi kakav znak, jer se počelo pronositi da su djeca lažljivci i drogeraši. Gospa im je na to odgovorila: "Vi se ništa ne bojte!"

Na pitanje, pred rastanak, hoće li opet doći, Gospa je naklonom glave rekla da hoće. Na silasku s Podbrda još se jednom ukazala i potom se rastala s djecom riječima: "Zbogom, anđeli moji! Pođite u miru! "

Peti dan
Dana 28. lipnja 1981. već izrana počeo se skupljati silan svijet sa svih strana. Do podne iskupilo se kojih petnaest tisuća ljudi. Toga istog dana župnik fra Jozo Zovko ispitivao je svu djecu o svemu što su vidjela u tih nekoliko prošlih dana.

U uobičajeno vrijeme Gospa se opet ukazala. Djeca su s njom molila, a potom su je pitala za neke stvari. Vicka ju je, na primjer, upitala: "Gospe moja, što želiš od nas?" i "Gospe moja, što ti želiš od naših svećenika?", a ona je odgovorila: "Neka se narod moli i čvrsto vjeruje!" A glede svećenika, odgovorila je neka čvrsto vjeruju i neka drugima u tome pomažu.

Toga je dana Gospa više puta dolazila i odlazila. Jednom prilikom upitala su je djeca zašto se ne bi ukazala u župnoj crkvi gdje je sav svijet može vidjeti. Ona je na to odvratila: "Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju!"

Iako je dan bio sparan, a svijeta, koji je s različitim pitanjima navaljivao, mnogo, djeca su se osjećala kao u raju.

Šesti dan
Dana 29. lipnja 1981. djeca su bila odvedena u Mostar na liječnički pregled, i nakon ispitivanja proglašena zdravom. Glavna je liječnica tada izjavila: "Nisu luda djeca, nego je lud onaj koji ih je ovamo doveo."

Svijeta je toga dana na Brdu ukazanja bilo više nego ikada. A čim su djeca došla na uobičajeno mjesto i počela moliti, odmah im se Gospa ukazala. Tom prilikom ona je pozvala sav svijet na vjeru: "Neka narod čvrsto vjeruje i neka se ničega ne boji!"

Toga je istog dana i liječnica, koja je pratila djecu i promatrala ih za vrijeme ukazanja, zaželjela da se dotakne Gospe. I kad je, po uputi djece, svojom rukom dohvatila njezino rame, osjetila je kako kroz nju prolaze neki trnci. To je ona, koja je inače nevjernica, sama poslije priznala i nadodala: "Ima tu nešto čudno!"

Na taj isti dan Gospa je čudesno ozdravila jedno dijete, Danijela Šetku, koje su roditelji donijeli i molili da ga ozdravi. Ona je to obećala, ali pod uvjetom da se roditelji mole, poste i čvrsto vjeruju. Na to je dijete ozdravilo.

Sedmi dan
Dana 30. lipnja 1981. dvije su djevojke predložile djeci da ih izvedu autom nekamo u šetnju, a zapravo su ih htjele odvesti daleko od mjesta ukazanja i zadržati dok ne prođe vrijeme ukazanja. Međutim, iako su djeca bila daleko od Podbrda, ona su, u uobičajeno vrijeme ukazanja kao po nekom nutarnjem nagovoru, zatražila da iziđu iz auta. I čim su izišla i pomolila se, Gospa im je s brda ukazanja, udaljenog više kilometara, došla u susret i s njima je molila sedam Očenaša... Tako varka tih djevojaka nije uspjela. Brzo poslije toga policija je počela ometati dolazak i djeci i narodu na Podbrdo, na mjesto ukazanja. Djeci, a poslije ni svijetu, nije više bilo dopušteno onamo dolaziti. Ali Gospa im se i dalje ukazivala na skrovitim mjestima, u njihovim domovima i u polju. Djeca su se već ohrabrila, otvorenije razgovarala s Gospom i rado slušala njezine savjete, opomene i poruke. Tako je to trajalo sve do 15. siječnja 1982.

Šta nedostaje ovoj poruci od 13. prosinca 1984g. pa se ne ubraja medju vjerodostojnih 7?

"Draga djeco! Znate da se bliži vrijeme radosti, a bez ljubavi nećete ništa postignuti. Zato najprije počnite ljubiti svoju obitelj, sve u župi, a onda ćete moći ljubiti i prihvaćati sve koji dolaze ovamo. Sada ovaj tjedan neka bude tjedan kad trebate naučiti ljubiti. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”

Sjećam se koda je bilo jučer kad nam je nekoliko dana prije Božića 1984g. upućena ova Poruka;

"Draga djeco! Ovih dana vas pozivam na obiteljsku molitvu. U ime Božje ja sam više puta davala poruke, ali me niste slušali. Ovaj Božić će vam biti nezaboravan samo ako prihvatite poruke koje vam upućujem i, draga djeco, ne dopustite da dan radosti bude meni najžalosniji dan. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”

Baš sam se tada pitao po čemu bi mogao biti nezaboravan?
Kad smo dolazili na Ponoćku bilo je dosta prohladno. Nakon mise svećenik je jos jednom svima cestitao Bozic i rekao da oprezno vozimo prema kuci jer je za vrijeme mise poceo padati snijeg i vec je sve zavalio!
Stvarno je bio nezaboravan Bozic, svi smo jednako uzivali u snjeznom Bozicu!
Doista, covjeku treba vrlo malo da bude sretan!

čuj prvi sedam ukazanja vjerodostojno
poslije sve izmišljeno
biskupi očito žele opravdati svoje propuste
dragi moji biskupi to tako neide
davni ste trebali riješit pitanjeq međugorje
a ne sada na takav način prati ruke
treba biti velik velikii fanatik da vam poviruje
sedmicom se često služe sotone
da zavedu kršćene duše
jel tak il ne tak moje nepovjerenstvo

Izbjeglice, dosadan si ko češa!

nekima se ukazala gospa a nekima kradeze oboje je unosna pljačka naivna naroda jer bog da bude vaka karikatura nemoguće

Vatikansko povjerenstvo: Prvih sedam ukazanja u Međugorju je autentično

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto