U spomen Žarku Nižiću

Na današnji dan, prije godinu dana je, u svojoj 55-oj godini života, nakon kraće bolesti, preminuo novinar i kolumnist Žarko Nižič.

U spomen, a na zahtjev čitatelja, prenosimo jednu od njegovih kolumni, koje možete prožitati na poveznici Žarko Nižić +

Ljubuški je naš! - Otvoreno pismo gospodinu Nevenku Barbariću, načelniku općine Lubuški

objavljeno: 6. svibnja 2015 - 16:32

Štovani, većina rukovodećih HDZ-eovaca, imaju sposobnost da se pojavljuju ni iz čega, a obdareni su i sposobnošću da isto tako i isčeznu.Vi ne.

Ovi naši, ljubuški, u zadnje vrijeme prebrzo iskaču i na najmanji nagovještaj provokacije, olako se zaplićući u svoju vlastitu manipulativnu aroganciju.

U kratkom vremenu, vi ste sebi osigurali javno priznanje vaše intuitivne nadarensti da donosite pogrešne odluke, iz nekog začaranog kruga, u kojem ne postoji nikakav smisao za realnost nego potpuna blokada zapažanja i intuicije.

Povećanje cijene vode, postavljanje aparata za naplatu parkinga...!?

Vi još imate šansu i vrijeme da se izvučete iz mistično-magičnog kruga i da se, makar pridružite, ljudima koji s obe noge stoje na zemlji, jer ćete inače nestati u onoj drugoj sferi, kada vrijeme ukorijeni hrabrost Ljubušaka, do mjere djelovanja kolektivnog obrambenog mehanizma, a taj trenutak će dođi, kada presahnu svi izvori, za iole normalan život u ovoj općini.

To se upravo dešava.

Prvo jato ljubuških HDZ jastrebova je isčezlo. To su oni s početka devedesetih. Oni, koji su se najlakše i najviše omastili. To nisu tajne s velovima. To uopće nisu tajne, a jesu onima koji ne žele o tome čak ni razmišljati.

Drugi val grabežljivica, onih s početka milenijuma, ipak se morao napornije obrušavati, na ono što je ostalo iza prvog jata, a ostalo je mnogo toga.

Treći gramzivi nalet, koji još traje, preuzeli su HDZ lešinari, otkidajući preostalu trulež s nekada izobiljnog ekonomskog tkiva naše općine.

Kada ovakve tvrdnje, zapravo vidljive činjenične konstatacije, (od bilo koga) iziđu u medijski eteri papir, onda se iz poluskrivenih jazbina odmah jave neurotična reakcije: "Imena pajdo...imena i argumente!Ne pljuj paušalno...imena!"). E u tom trenutku nastaju etičke dvojbe, jer ti isčezli imaju djecu, neki čak i unuke. Dakle generaciju koja ne snosi ikakvu odgovornost, a na koju se, po principima naše tradicionalne životne filozofije, ista bezumno projicira.

Gospodine načelniče, sigurno nije u pitanju strah od bilo koga i bilo čega, iako oni raspolažu i sa represivnim i sa preventivnim aparatima sustava. Uostalom vi to znate bolje od mene. Stoga ću ove redke smatrati otvorenim pismom...vama.

Nije ovakav medijski "izlet", niti nekakva posebna hrabrost, pogotovo ako se autor neprisiljeno i sam demistificira.

Dakle HDZ-e, kao eksponirani i kontinuirani "podmladak" SKJ, ovom općinom vlada već četvrt stoljeća. Ta grupacija ima stvarnu političku težinu, lokalnih političara, koji u uređenim državama svoje političke obveze obavljaju, skoro pa volonterski, u slobodnom vremenu od svog egzistencijalnog zanimanja i rada.
"Prototip" jednog našeg lokalnog HDZ-e političara, koji je bio pripadnik onog prvog vala grabežljivaca, danas je materijalno obložen do zapanjujućih razmjera. Taj ogledni primjerak sada drijema, u matrici isforsiranog zaborava i bitiše u okvirima nezamijećene i kolotečine mirnog uglednika, koji infiltriran u crkvene zborove, kojekakve banalne udruge, humanitarno-podle grupe... navlači oreol društveno prihvatljivog lika, koji živi po našim tradicio-katoličkim principima.
Dotle njegova materijalna imovina, vješto raspoređena po EU lokacijama, u oblicima nekretnina, skrivenih dionica, računa... svakodnevno buja.

Po kojem se to načinu laičko-istražne logike, dolazi do ovih zaključaka i činjenica? Pa primjenom nevjerojatne jednostavnosti, kurve matematike: Jedne završne godine prošlog stoljeća, jednog mjeseca, dana, sata, razgovaram s HDZ-e lokalcem. Lik, prezimenjak me prethodnih trenutaka dobrano isprovocirao i iz mene je krenula bujica:
"Vidiš ja već pet godina radim veletrgovinu, uglavnom trgujem s hranom. Nedavno sam u luci Ploče istovario tri tisuće tona šećera i prodao ga za nekoliko dana, a radim i sa kozmetikom, sredstvima za čišćenje... uvozeći stotine, pa i tisuće tona robe koju plasiram gdje se može. Ogromni su to napori koji iziskuju neprestano kretanje, fizički, manualni rad do bjesomučnosti. Naravno radim u državno-poreskim prilikama kakve jesu i nisam ih ja kreirao. Niti prijeratne, ratne, a bogme ni ove postratne. Glava je u strašnom stresu, prelazi se stotine tisuća kilometara i nadmećeš se s mnogim đavlima... A ti moj plemiću? Ti si lokalni politikant, nazočan u kompletnoj trodiobi lokalne vlasti, a i vladaš i najunosnijim segmentima općinskog birokratskog aparata; katastrom i gruntom. Tvoja budžetska plaća se već godinama kreće u rasponu od jednu i pol do dvije i pol tisuće maraka. Ja sam po slobodnoj procjeni s malim odstupanjem, do sada prodao robe u nominalnom izračunu, od sedamdeset do osamdeset miliona maraka. Moja marža se uglavnom kretala od deset do petnaest posto, a u nekim ekstraprofitnim slučajevima i više. Pa valjda je onda moguće izračunati koliko sam "zaradio"!? A ti! Ti nisi u poduzetništvu s privatnom inicijativom prodao niti jedan ekser. Ti si na jaslama HDZ-e budžeta, s fiksnom plaćom. A ti imaš stanove u Zagrebu, Splitu, Opatiji, Živogošću... Vikendice na Blidinju, Tirolu... dionice banaka, medijskih kuća. Mogu li zamisliti što onda ima HDZ-e hijerarhija iznad tebe!? Ali vi znate štedjeti, majku vam..." Taj sugovornik mi je tada postao neprijatelj, kako se sam deklarirao.

U svakom slučaju, s pozicije mog današnjeg razumijevanja života, moje religije, nalazim da smo obojica blesava djeca zemlje koja, svaki na svoj način, blasfemično investiraju i da gubimo svoju unutarnju ravnotežu, podređujući je blesavim ambicijama.
Epilog: Ja danas nemam, a imovina mog tadašnjeg sugovornika se u međuvremenu umnogostručila. Materijalna imovina. Kada hoće u potpunosti eliminirati čovjeka iz društvenog, javnog života, HDZ-ovci mu prilijepe etiketu; "ma znaš, on je osebujan lik", što u prijevodu njihove terminolegije znači: "pssss, pa on je puka". Eto i meni su ostavili samo osebujnost.
Ipak čovjek ima obrambene mehanizme.

Gospodine načelniče, vi još imate vremena odbaciti iskušenje vlastodržačkog zadržavanja koje vam, spiritualno nameće HDZ- klan, a što će u konačnici rezultirati sindromom "Neka visi Pedro!".

Ovaj zrak, voda... pa i parkinzi su naši! Stoga odluke o njihovoj komercijalizaciji su potezi očajnika i predstavljaju posljednji oblik HDZ-ovskog lešinarenja, a koje je inače ukorijenjeno u njihovu tradiciju pohlepe i arogancije.

Tako oni ostaju neupadljivi a njihovi prsti efikasni.

Sjeti se samo kronologije s "Vinarijom" i "Trgocoopom". HDZ-eovi "stratezi", su u tim firmama ogromne vrijednosti i značaja, tim našim firmama, demostrirali nevjerojatno bezobzirno spletkarenje, koristeći sintezu pohlepe, nezajažljivosti, laskanja, plitkosti onih koji su nasjeli na mine vlastite gramzivosti.
Epilog: Anatemizirana je obitelj Lučić a "vrhnje" je ostalo u sefovima isčezlih HDZ-e lokalaca.

Istim scenarijem, kredit-hipoteka-prodaja-pinjka, u zgarištima su nestali i ostali naši resursi. A priča o tome sada umara do gadljivog povraćanja.

A sada voda, zrak, asfalt!?

Gospodine načelniče, Ljubuški otimaju, kupuju, okupiraju, raseljavaju na najdrskiji način, baš kada vas drže na čelnoj poziciji, treći mandat i pritom vas omamljuju s epitetima: jak si, uspješan si, učinkovit si...

Jeste li baš toliko dezorijentirani, da ne želite, ni minimalnom pragmatičnošću, postati svijesni vašeg statusa i uloge u svemu ovome?

"Većina tih zala se dešavala u vremenu načelnikovanja Nevenka Barbarića"!

Tako će nekada i negdje pisati što će biti njihovo amnestiranje jer oni su isčezli iako su tu, a vi gospodine načelniče nemate tu mogućnost, jer vi ste njima potrebno ime i prezime.

Onaj prvi HDZ-e, pljačkaški tsunami, onaj iz devedesetih, već postaju, Malteški vitezovi, priorčići, jezuitići, tajanstveni odabrani... opus deići. A naš gradić ne kupuju nekakvi Arapi nego oni i s novčanicama koje još vonjaju na tiskarsku boju.

A ti ovoj preostaloj sirotinji vadiš posljednje zveke, poskupljenjima!? Čega? Onog što je naše.

A da priorčićima i viteščićima lupite šakom od stol i vrisnete što vas grlo nosi: "Dosta je! Vrijeme u Ljubuškom je stalo i ja neću biti označen kao krivac za to!".

Kako bi se, poslije toga, dobro osjećali načelniče!

A poslije vas, Ljubuški će "preuzeti" i od svojih potomaka, posuditi snaga mlade Ljubuške, gotovo eneagramske, energije, tipologije Petrov (Metković, Omiš).

Komentari

Pokoj ti duši dobri čovječe

Biio si svjetlo u tami
primjer novinara koga politika nije potkupilal
neka ti je vjecna slava i hvala
ljubuski ovakve ljude nezaboravlja

Puno nedostaješ, pokoj ti duši!

Pokoj ti duši.Svaka rečenica je na mjestu.Vrhunski intelektualac koji se za razliku od mnogih usudio reći ne partiji nasljednicima SKOJA. Od intelektualaca sada na vlasti imamo "čudne ljude čudnog imena" Sova,Tiša koji rečenicu završava ETO JA TOLIKO

Pocivao u miru

Fališ nam.
Svi smo izgubili tvojim odlaskom.
Otišao si a nismo se ni pozdravili.
:(((

I opet džaba..pojedinci se bore i borili su se,pokoj duši iskrenom i pravom borcu za istinu i pravdu i svaka čast Tihi danasnjem borcu za istu tu istinu i pravdu ali opet džaba,narod je pola [ * neprimjereno * ],pola naivan a na kraju i prestrašen,jer Nevenko je bio na ratištu i tko kod napravi strajk on prijeti kidanjem glave,jao majko jakote i velikog ratnika!!! Nego posto je vecina pod tiranijom i posla nema,dajmo priliku drugom i vecino ujedini se konacno..tko je jedan jebivjetar pred masom?????????

Pokoj dusi njegovim nastojanjima i njemu samome..a isto nek dragi nas jedini Bog podari tzv.vlastidrzocuncima barem mrvu empatije prema ostalima malim i velikim ljudima..

zarku pokoj dusi portalu hvala na sjecanju i odabiru kolumne

Godina prodje a pismo aktualno ko da je jucer napisano Zarko pocivao u miru volio bi da nisi bio u pravu al jesi

meni su najbolje bile o draganu čoviću

Cast mi je da smo bili prijatelji i neka ti je vjecna slava i hvala.

uživao mir božji prezimenjače u nama vjernicima boljem svijetu.voda sve opere osim obraza ili duše.a ovom našem prezimenjaku što ti se za života deklarisa da si mu neprijatelj,solna ili ina kiselina ne može oprat ni obraz a ni dušu.a svakom dođe sudnji čas i sud božji.i njemu će.

U spomen Žarku Nižiću

FB

Ljudi

Politika

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto