b2bbih

Ljubuški demoni i anđeli

ljubuski.info

Kakva je voda s Gožuljskog izvorišta? Hladna, bistra, čista i nepresušna. Ista je i na Žabljaku, Vodici, Žuberinu, Zaguši, Studenim vrilima, na Šipku, Grudskom vrilu, Jakšenici, Nezdravici, Bartulovom vrilu, Klobuku, Grabovom vrilu, Vrioštici, Proboju, Crnišini, Kokotu, Žuberini...

Izdašne vode života, ti modrikasti slapići koji će vječno žuboriti, onako samohrano, zanosno i slasno. Ti izvori, izmoljeni zanosnom žeđu siromaha, ne gasnu, ne izdaju, ne odlaze, kao da izviru iz samog raja.

Koja je tajna o njihovom neklonuću i samoobnavljanju? Ljubuške kristalne izvor vode ispjevavaju vlastite sonete. To je život koji dolazi i odlazi, da bi opet došao.

Svakako je to krajolik čuda. Čudo šipka, trešnje, loze, čudo svega što se ovdje rađa i umire, a nadasve čudo očiju koje to vide.

A dolje podno Butorovice, tvrđave Herceg Stjepana odvijao se ljudski život, kažu od stoljeća sedmog ili petnaestog. Život koji je izvirao i uvirao u tu malu zemaljsku baštinu a da nije bio nimalo čudesan kao život izvor voda. Ljudski život je predodređen, prljav i destruktivan i stoga mu se nije čuditi, nego se može samo konstatirati da nije uspio. Dolje ispod tog brda mnoga strništa i humci svjedoče o krhkim vremenima povijesnih zabluda svih onih koji se tu zatekoše i otekoše.

Uvijek je bilo jedno te isto ludilo.

Ideologije, okupatori, tlačitelji i potlačeni, pravedni i nepravedni, pravovjerni i krivovjerni, sretni i nesretni... svi su nestali u tom skrovištu tuge i sreće.

Baš kao i u ostalim mjestima svijeta.

Ali ipak ovo mjesto je mjesto čuda. Između svih čuda sunčevog sjaja i plemenitih trava, najčišćih zvukova, raskošnih ptica. Mjesto mašte o izobilju onog što čovjeku doista treba. Mjesto u kojem pleše božija izdašnost vječnih mirisa i okusa.

Zašto nikada nismo poslušali Boga, kada je neki čudom, baš ovdje ispričao svoju bolju priču?

Zato što smo ljudi, a ljudi ne znaju čitati božije znakove.

A mogli smo i možemo sve!

Hoćemo smokvu u svim oblicima? Onako slasnu, vitaminiziranu, hranjivu, možemo imati zelenu, suhu, u džemu, kolaču... možemo je izvoziti. Možemo je kleti, psovati, proklinjati, zanemarivati na sve načine.

Ona će se opet pojaviti i roditi.

Baš kao nar, loza, maslina, trešnja, kadulja, smilje, šparoga, kopriva, zelje... kao naše izvor vode, sunce, naše trave lijekovi tijela srca i duše.

Naš gnjev, naš preveliki gnjev, i pakost, naša iracionalna mržnja, zloba, pohlepa naša, bezosjećajnost, oholost... odakle izviru? Iz kojeg sjemena, korijena, ispod kojeg kamena...?

Oduvijek krišom ubijamo klonulu slatkoću življenja, a koje nam je tako nadohvat. Oduvijek ulazimo u staretinarnice i kupujemo prošle zablude bijednih uzajamnih mržnji s uvjerenjem da smo mi jedini ispravni odabir.

Kako se samo idiotski pomno motrimo bez imalo želje i snage da živimo svoj umjesto života svoga bližnjeg. Zar smo vječna inkvizitorska rulja koja svoje korijenske grijehe kažiprstom prebacuje na susjeda sestru, brata? O da jesmo, itekako jesmo.

Mi smo u božjem voćnjaku i povrtnjaku i zašto onda nemamo berbu?

Svaka ljudska zajednica bira poglavicu, koji bi trebao biti mudar i inicijalan. Naš je dokazao da nije ništa od toga. Naš niti zna niti hoće. Pa zašto ga biramo? Jer nam baš takav treba, pošto će održati našu lijenu učmalost, oholost i idiotski ego. U takvim okvirima odgovaraju nam i duhovne i pedagoške poglavice. Možemo li ikada prepoznati ono i one kojima vrijedi predati poglavarstva?

Dali smo mi možda glumili življenje kada smo dozvolili protek stoljeća koji nas nisu okrznuli, niti oplemenili u mjeri otisnutog vremena. Svo ropstvo zle energije svijeta prestaje i nestaje a mi još samozatvoreno stojimo iza rešetaka uzajamne nepodnošljivosti. Sada smo u najpohlepnijoj fazi zarobljeništva u kolektivno-mjesnoj filozofiji percepcije života i njegovog cilja. Mercedes, BMW, Euro, Turbofolk, markirane krpice, Chivas, Jack Daniells... vlast-udobnost, mange... Zar ćemo tako nijemo promatrati našu, većinom drogiranu, mladost koja tumara od šunda do kiča, kao temeljnih životnih vrijednosti. Mi smo im ih nametnuli.

Prokletstvo izrastanja u tuđim smjerovima se nastavlja, a da nismo obmanuti, nego zabludama prožeti do kosti. Nije moguće da nismo nikada mogli iznjedriti ljude koji će nas povesti tamo gdje ćemo uvidjeti sve ono što imamo i s čim bi mogli sretno raspolagati. Nije moguće da smo generacijama pristajali na Stockholmski sindrom zaljubljivanja u nekog izvana, nekog tko nas vodi zarobljeničkim putem vlastitog uma i pritom nas nesmiljeno iskorištava. Zar očekujemo da će se netko iz Uzarića, Ljutog doca... zabrinuti za naše sveopće stanje, ni života, niti umiranja?

Zar ne vidimo da nas uzimaju lihvari, uvozni lobiji... da smo svi pod podmuklom ovrhom. Zar ne prepoznajemo "naše" veleizdajnike koji nas tako perfidno prodaju i pri tome se čak i zabavljaju. Zar ne vidimo da nam je objavljen okupacioni rat s Eurima kao jedinom oružju, koje je njima potrebno, da bi ovladali ovim gradićem!? Našim rajem.

Arhive se otvaraju, mrtvaci čudom progovaraju i nemožemo bježati od činjeničnih strahota međusobne izdaje, kroz cijelu povijest. Kako god izniču nova udbaška imena ispostavlja se da su izrođeni ovdje ili tu negdje blizu. Tko nas je onda izdavao, ubijao? Možemo li se suočiti s tom činjenicom ili bi bilo bolje da se suđenje Perkoviću prekine?

A mogli smo davno protegnuti ruke i razviti krila svekolikog razvoja. Gospodarsko prati duhovni razvoj i obrnuto. No najbolje, najsposobnije, dobrohotnije, oduvijek smo tjerali odavde. Tjeramo ih i sada. Barem smo zastali i tek bez snova teturamo zavičajem gaseći sela i sva rađanja, postajući narod koji je sebe zaboravio, jer se oduvijek "divio" nekom drugom narodu, ne imajući hrabrosti uvidjeti svoje vrijednosti i resurse.

A gdje ćemo sada? U Njemačku, Australiju, Kanadu... opet. Ovdje smo mogli živjeti s dušom i tijelom a tamo bismo kao i prije trebali postajati kosturi s šakom deviza.

A Ljubuške izvor vode nesumnjivo, iskreno, životno, veselo protiču do vječnosti.

A mi kupujemo vode iz tuđinskih baruština!? Jeli samo taj jedan naš suludi fakat odraz naše pompezne poduzetničke pameti? Ne, samo jedna od niza refleksija naše kolektivne životne filozofije.

Da, Ljubuški je mnogo hodao, a nije stigao na mjesto uljuđenosti koje mu je podario stvoritelj kroz položaj, klimu, plodnost, vodu... koje mu, shodno tome i doista pripada.

Gdje smo stali? U nekom dijelu odveć krvave povijesti od Dubrovačkih zapisa, do danas? Ne! Stali smo u, svojoj nezrelosti, svom strahu od nas samih i goropadno se naslanjali na tuđe živote i sudbine, potpuno nesvjesni da smo svi povezani i da sve ono zlo koje se događa našem bližnjem, događa se i nama. To je svijest koja urušava narod, život, budućnost, mir. Svijest prožeta zlobom i pakošću.

Nitko i nikada ne može iskorijeniti jedan narod.

Svaki narod može iskorijeniti sam sebe. Onda kada postane bezosjećajan i kada odbija prihvatiti drugog u njegovoj razlici. (Moj dobri,skriveni Šimune... mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa... a ti? Da prestaneš, među prvima bacati kamenje?)

Žarko Nižić

Komentari

Žara, skidam šešir do poda ... tvoji članci vremenom postaju pitki kao vino ... ali brate ovo je Barik iz Sikirića Rupe ... ajd uzdravlje, živili !!!

Ne voliti svoj zavičaj koji usput rečeno ima toliko komparativnih prednosti je zločin ne treba biti prepametan pa skužiti da je umijeće dovesti se u ovakovo beznađe ali valjda ta događanja iz Hrvatske prelijevaju se na nas pa zato privatizacijske plj.čke korupcija mito nepotizam nihilizam laži prevare ... tome se mora stati na kraj radi budućih pokoljenja vjerujte zadnji je čas

Gospodine Nižiću
Bravo !
Sto puta , bravo .
Jadan ovaj narod po ko zna koji put , priča se ponavlja .

dogodine su vam lokalni izbori pa sad ako je pamet nadvladala gl.post ne sumnjam u rezultat to je demokracija opozicija uvijek kuka

ovdje vidim jedno 10 komentara samohvale, kakvi bravo bolan

Ja sam radio kao konobar u Ugostiteljskom poduzeću u Vitini usred sezone nestane nam vode a objekat leži na vodi dok nakon 5,6 godina se netko nije sjetio i postavio peterostepenu pumpu da ima vode u šanku i wc-u eto to je jedan mali primjer ljubuške gl.posti a o neobrađenom polju da ne govorim ova koncesija što je data ovom Erovinu ili kako se više zovu vrag će ih znat to je samo igra s poticajima od toga nema ništa treba formirati PP zadrugu oporezovat neobradivo zemljište tako da ih se prisili dati ga na korištenje onima koji hoće da rade

kako nema Čovića u članku ili možda ipak ima,ja samo pročitam naslov od ovog fantazera

nije ti ga ovaj fantazer a covica ima preko njegovih pulena nevenog i kumpanije a sto se tice citanja ostavi kontakt telefon pa ces vidit koliko si nenacitan kad te suocim s "fantazerom"

ovaj fantazer će vam pamet "prosvitlit" i sebi je samo naprid

Citat iz teksta "No najbolje, najsposobnije, dobrohotnije, oduvijek smo tjerali odavde" , na žalost to je naša istina, na žalost većinom su nas vodili krivi ljudi i krive sile u tome smo sami krivi zbog onoga "nije me briga, dok je meni dobro", narod se brzo pokvario po planovima onih što drže dolar.
I na kraju kad se došlo do dna političari poručuju " u bankrotu smo, ne znamo kako dalje" a crkveni velikodostojnici " moralna i demografska kriza" i to im je sva priča, pa što su radili sve ove godine, tovili se i klanjali kipovima, upropastište narod svoj vi vjerski i svjetovne vođe na vama je najveća krivica, Hošea 4,6 "Moj će narod biti uništen, jer mu fali znanje, jer si ti odbacio znanje, zato ću te ja odbaciti, da mi ne budeš svećenik, jer si zaboravio zakon Boga svojega, zato ću i ja zaboraviti djecu tvoju".

Najbolja analiza nas,ikada i od ikoga napisana.Malo remek djelo i Nižiću hvala ti!

što gore stanje nižć pogađa u sridu

dobra analiza stanja... ,ne slažem se da je ljudski život predestiniran ili kako autor kaže predodređen.....

IZDAŠAN i zreo TEKST, ali što nam je izbor, alternativa, nema je još na vidiku ... ili je ja ne vidim...

ovo bi trebala da bude propovijed gvardijana na nedjeljnoj misi na humcu.nažalost istina o nama.

Nami triba tuđa kandžija, goli otok, komitet i svašta nešto toga tipa, jer u biti, mi se znamo hvaliti kako smo europski narod, međutim daleko smo, trenutno od civilizacije, više bi nam odgovaralo,..pa moglo bi se reći komodno, divljaci.!

Ovaj covjek je bio idol mog djetinjstva,godinama se pitam gdje je nestao.
Raduje me da je opet tu,budi nadu .....

Ovaj covjek je bio idol mog djetinjstva,godinama se pitam gdje je nestao.
Raduje me da je opet tu,budi nadu .....

ovaj pisac misli ako je on propao da su svi propali,koji pesimista, oklen hotel bolan?

Kapa dolje i evaIa ti bilo gosp.Zarko jer bio si gospodin i kada su bili drugovi kolumna za cistu desetku samo nastavi pozdrav iz nove domovine

E neka se našao neko,da nas opiše.

Sad kad citam ove tekstove tek sad razumim da se piscii tek kad umru proslave
Istina moram priznat nikad prije nisam ni otvorio ove stranice bio sam uplasen ko diete kad mi je majka govorila ne naginji se na pucal doli je kucibaba, tako su i nas ovi plasili ako nitko ne napravi +Zarku Nizicu spomenik ja cu ga napravit on umra je zbog nas ali ce vjecno zivit medju nama

Ljubuški demoni i anđeli

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto