b2bbih

Konkretna obećanja nitko ne daje, jer i ne zna kako ih provesti

plakati

Samo tjedan dana prije općih izbora u našoj zemlji kada stranke na vrhuncu svoje kampanje uzduž i poprijeko obećavaju bolje sutra narodima i građanima naše zemlje kako u ekonomskom, tako i političkom pogledu postalo je jasno da niti jedna od njih, nažalost, nema jasno definiran konkretan program s konkretnim mjerama i koracima koji bi se ispunjavali po utvrđenim godinama mandata, a na kojem su trebali raditi timovi ekonomista, pravnika i političkih teoretičara.

Jasno je da BiH, u stanju u kakvom se nalazi, ne može priuštiti da se najznačajnije reforme pokreću tek na sredini mandata.

I dok dio birača i dalje vjeruje kako iza tih silnih obećanja stoji vojska savjetnika, izvori našeg lista otkrivaju kako je među strankama posljednjih mjeseci ustaljena praksa prepisivanja izbornih programa, na način da se uzmu ključne stavke programa koji je objavila neka od ažurnijih stranaka, a zatim se iste prilagođavaju auditoriju kojem se žele prenijeti. Primjerice, floskula o otvaranju novih radnih mjesta uglavnom se temelji na isprobanoj praksi slanja poruka o privlačenju stranih investitora, rasterećenju administrativnih prepreka i uklanjanju politike iz ekonomskog prostora. U manjoj, ali ipak značajnoj mjeri koristi se i drugi mehanizam privlačenja pozornosti birača, a to je priča o oživljavanju domaće proizvodnje.

U tim porukama ne bi bilo ništa sporno da se ne radi o klasičnim plagijatima koji se prepisuju od stranke do stranke i iza kojih, u najvećem broju slučajeva, ne stoji struka, odnosno tim ekonomista koji bi utvrdio nekoliko neophodnih koraka za pokretanje potencijala koje BiH ima, ili pak definirao koje su to strateške prednosti na kojima se može privući strani investitor.

Bez etapa i vremenske odrednice

Stranke često vole naglašavati i kako će, ako osvoje vlast, raditi na izmjenama zakonske regulative kako bi se smanjila fiskalna opterećenja te kako će se zalagati za povećanje konkurentnosti i jačanje potpore izvoznicima, međutim, u njihovim programima nemoguće je naći konkretan plan podijeljen u etape s okvirnim datumima do kojih bi se takve promjene trebale usvojiti.

Slične poruke, i ponovno bez konkretnih i vremenski definiranih mjera mogu se pročitati i u dijelu koji se odnosi na iskorištavanje potencijala koji bi bili zanimljivi stranim i domaćim investitorima, kao i uspostavu jedinstvenog ekonomskog prostora na području cijele BiH te povećanju standarda svih kategorija građana, a pogotovo umirovljenika. U svojim programima stranke prepisuju jedne od drugih i poruke koje se odnose na javno-privatno partnerstvo, kao i komparativne prednosti kojima BiH raspolaže (energetski potencijali, industrija), a naravno, neizostavna tema oko koje se apsolutno slažu sve stranke je nova strategija ruralnog razvoja i dizanja poljoprivredne proizvodnje na vrh prioriteta. A da stvar bude zanimljivija, navedene stavke dio su programa najsnažnijih stranaka, dok je kod onih nešto manjih program još i manje konkretan.

Bez granica regija

I dok je prepisivanje ekonomskih odrednica uglavnom vođeno na jedinstven način, pri čemu se stranke, doznajemo, uvelike služe i copy/paste metodama s predavanja ekonomskih stručnjaka koje je vrlo lako naći na internetu, u političkim se porukama i obećanjima ipak prilagođavaju narodu iz kojeg dolaze.

Srpske su tako stranke prilično glasne kada svojim biračima šalju poruke o jačanju RS-a i vraćanju "otetih" nadležnosti, no zaboravljaju spomenuti kako nastavak europskih integracija traži uglavnom jaču ulogu države u procesu koordinacije. Ponovno, niti ovdje nema konkretnih mjera za vraćanje nadležnosti, niti objašnjenja na koji bi to način RS trebao ići putem postupnog osamostaljenja i izdvajanja iz BiH. kod Bošnjaka je, pak, prilično učestala flosluka o vraćanju republičkog ustava pri čemu se na sva zvona trude naglasiti kako se zalažu da narodi u BiH - Hrvati, Bošnjaci i Srbi i moraju biti ravnopravni i konstitutivni na cijelom teritoriju države.
Što znači ta ravnopravnost - je li u pogledu uspostave pariteta u federalnoj Vladi, jačanju uloge Doma naroda, izbornim jedinicama s etničkom većinom jednog naroda, ravnopravnoj zastupljenosti u tijelima uprave i zapošljavanju, naravno, nećemo doznati. U Bošnjaka je izraženo prepisivanje principa regionalizacije pa se u pravilu spominje takav način ustroja središnje razine vlasti na nekoliko načela, ali ponovno ne dobivamo odgovor što s RS-om i koje bi granice tih regija bile. Baš kao i kod hrvatskih stožernih stranaka kada govore u kontekstu federalizacije, pri čemu su birači u pravilu zakinuti za konkretno viđenje tih federalnih jedinica i njihove "granice", a usput nema odgovora ni na pitanje hoće li ključni preduvjet za ustroj federalne jedinice s hrvatskom većinom biti diskontinuitet teritorija.

Najteži mandat, proračuni u minusima

Na predizbornim skupovima predstavnici političkih stranaka u pravilu prešućuju kako je pred budućom vlašću, tko god da bude u njoj, možda i najteži mandat u postdaytonskoj BiH. Pogotovo se to odnosi na gospodarski segment, a razloga je nekoliko; proračuni entiteta grcaju u gubicima, županije se već godinama bore s krpanjem proračunskih rupa i minusa, a da stvar bude gora, uskoro dolazi i do naplate prema stranim financijskim institucijama.

Nema minimalnog konsenzusa

Politički lideri do sada nemaju odgovora na pitanje postoji li nekoliko ključnih reformskih zahvata oko kojih se svi slažu, a posebno kada su u pitanju ustavne promjene. Poznato je, naime, kako se nakon višemjesečnih mučnih pregovora pokazalo da stranke ne mogu riješiti niti pitanje presude Sejdić - Finci, a kamoli mehanizam koordinacije, što su, podsjećamo, uvjeti za podnošenje valjane aplikacije za dobivanje statusa kandidata. Proljetno potpisivanje zajedničke deklaracije o europskim vrijednostima pet pučkih stranaka u BiH ipak nije bilo usmjereno k stvaranju predizborne koalicije.

Dario Pušić [ Dnevni list ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari