Turisti lutaju ljubuškim cestama

zbunj

Pitali jednog trgovačkog putnika; kako se snalazi u svim tim gradovima, i kako to da se nikad ne izgubi ili zaluta, jer tako brzo u njima obavi sve poslove? On im kaže da za njega nema kompliciranih gradova; "komplicirani mogu biti samo ljudi ako se na njih oslanjate!"

U nastavku objašnjava ovako: "Prije nego uđem u nepoznat grad na prvoj benzinskoj kupujem kartu grada. Za mene svaki grad, bio mali ili veliki, ima samo dvije ulice; - ona u kojoj se trenutno nalazim i ona koju tražim, ostale me ne zanimaju!"

E, baš se pitam kako bi se taj isti snašao da mora proputovati kroz Ljubuški u pravcu zapada prema moru? Prije ulaska na novi kružni tok kod Novog groblja, dočekati će ga putokaz koji ga usmjerava na Humac. Problem je u tome što je taj putni pravac, u stvari, slijepi put koji završava u zaseoku Brod. Na tom mjestu prestaje asvalt i započima uski poljski put.
Svaki vozač, koji prije ulaska u spomenuti kružni tok, baci pogled na putnu kartu; nakon toga obavezno mora zalutati, jer mu je na karti upisan Humac na drugom putnom pravcu koji vodi prema Vrgorcu. U namjeri da koriste putni pravac za Vrgorac preko Humca, vozači slijede putokaz za Humac koji ih odvede u slijepu ulicu.

Humac

Ja sam dobro upoznat sa ovim problemom, jer taj slijepi put završava kod moje kuće.

Pitate se jesmo li obavještavali nadležne? Dakako das mo obavještavali, stalno pozivamo policijsku postaju i tražimo od njih da ovaj problem proslijede nadležnima ali nitko ništa ne poduzima! Ja sam nazivao dva puta, I to svaki put oko tri sata iza ponoći. U ta sam doba pomagao šleperima da se okrenu i budio susjede da maknu vozila. Jedan je Slovenac zalutao sa cisternom punom goriva. Dok je izlazio iz kabine i pokaziva prstom na kartu, onako u panici kaže: "Ovi vaši što postavljaju znakove nisu normalni ljudi!!" Samo dvije noći iza toga, posjećuju nas dvije šlepe pune Kramarovih vozila. Talijanski autobusi na povratku iz Međugorja česti su naši prisilni gosti.

U međuvremenu dok sam pisao ovaj članak, na trenutak sam prošetao vani, i baš tada zaustavlja se mlađi par, a gospodična po običaju na suvozačevu mjestu drži raširenu putnu kartu. Prije nego su me bilo što upitali, rekao sam im da se moraju vratiti tri kilometra nazad do kružnog toka i skrenuti desno na prvi izlaz. Objasnio sam im u čemu je problem i što ih je dovelo na pogrešan put. Još sam im rekao da su mi oni danas deseti koje na isti način usmjeravam. U čudu su me pitali zašto nitko ništa ne poduzme? Rekoh da stalno o ovom problem nazivamo policijsku postaju ali da ništa ne poduzimaju.

Za utjehu im govorim da trenutno pišem članak i da ću sve staviti na Internet. "Pišite, pišite!" reče gospodična, "…I recite im neka ih bude sram šta nam rade!!"

Krešo Vujević

FB

Ljudi

Politika

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari