Veselko Koroman: Pišem da spoznam sebe, svoje biće…

en face

On nije čest gost na kulturnim događajima, a kada se predstavlja njegova najnovija knjiga, onda je to kulturni događaj na kojem je vrijedilo biti – u Klubu Aluminij u Mostaru, u sklopu 16. po redu "Mostarskog proljeća" – Dana Matice hrvatske, u utorak navečer je predstavljena najnovija zbirka poezije Veselka Koromana "Ja, putnik".

Pjesme objavljene u ovoj zbirci nastale su od siječnja 2010. do listopada 2013. Uz veće ili manje stanke, autor ih je pisao u rodnim Radišićima.
"Imena ciklusa u koje su svrstane – sadrže naslove mojih dvanaest pjesničkih knjiga. Od tih naslova, i njima pridodanih riječi, napravljena je završna pjesma 'Davno'. Naslov svake pjesme (kao što sam naglasio u zbirci 'Na dan svega') – ujedno je prvi njezin stih, neodvojiv od nje", kaže autor. Nakon što je ova knjiga izašla iz tiska, svjetlo dana ugledalo je ukupno 476 Koromanovih pjesama.

Dodati novo

Nakon što je svaki od promotora najnovije Koromanove zbirke pjesama govorio i o pjesmama i o Koromanovu životu i radu, prof. dr. sc. Perina Meić, književnik i urednik Željko Ivanković te prof. dr. Enver Kazaz, sam Koroman je u svom govoru na kraju promocije rekao ono što je ustvari i smisao poezije. I on je, zahvaljujući promotorima, imao priliku čuti kako se ista stvar, njegova poezija, može čitati i razumijevati na više načina. Tako bi, rekao je Koroman, i svi oni koji bi pročitali knjigu "Ja, putnik" i prisjetili se svega onoga što su o ovoj knjizi čuli, sasvim sigurno mogli još nešto pridodati, neku riječ ili skupinu riječi – to je mogućnost koju ova knjiga otvara pred svojim čitateljem.

Koroman je ispričao i kako je u jednom davnom razgovoru s Vlatkom Pavletićem, na njegovo pitanje što ima na umu kada piše, o čemu razmišlja – ima li nekog konkretnog pred očima kojemu je ta pjesma ili tekst koji piše namijenjen, odgovorio:
"Nemam. U onom trenutku kad radim, ja nemam pred očima nikoga i ništa, osim tog predmeta nad koji sam se nadvio. Sve ostalo je nepostojeće. Kad radim, na stolu ne smije biti ništa. Kad sam živio u Sarajevu, u jednoj zgradi s više katova, radio sam noću, kad svi pozaspu jer mi smeta buka, smeta mi to što se događa oko mene i proizvodi zvukove. U tim vremenima kad bih sjeo za stol i radio, ako bi netko na katu iznad mene bio budan, čuo sam i muhu kako zuji oko lustera. Toliko mi je izoštren sluh, tolika je moja potreba da budem izdvojen iz svijeta u kojem sam se zatekao", rekao je Koroman.

Nema tu nimalo oholosti, rekao je, u izjavi da ne piše ni za koga, nego za sebe – da sebe spozna, svoje biće.
"Sve što mogu jest čitatelju prirediti knjigu za čitanje, drugo ništa. Dakle, donijeti mu mogućnost da ako želi vidi ono što sam ja radio, što je proizvod jednog čovjeka, jedne osobe, i da u svojim vlastitim trenucima nađe odgovor na eventualna mala pitanja", rekao je, između ostalog Koroman. U travnju je proslavio 80. rođendan, i iako su promotori istaknuli da se nadaju da to neće biti i njegova posljednja knjiga, Koroman je rekao da bi mogla biti posljednja, ali ima ih još koje priželjkuje, samo nije siguran ima li još dovoljno vremena.

O smislu života i stvaranja

Perina Meić kaže kako je knjiga, koja broji 48 pjesama raspoređenih u 12 ciklusa s po 4 pjesme, koncipirana kao nekakav poetski solilokvij gdje autor pokušava praviti neku vrstu poetske rekapitulacije od svog vlastitog stvaralačkog i životnog puta. Sve pjesme pjevaju o činjenici smisla čovjekovog života i stvaranja te primjećuje kako je Koromanu važan i odnos prema jeziku.
"On za njega nije samo sredstvo artikulacije, nego se na njega vezuje kompleksno i izaziva od čitatelja uključenost". Prema riječima Željka Ivankovića, ovo je Koromananova testamentalna knjiga, koju je, kao i one ranije, pisao kao projekt, gradio ju arhitektonski. Kad završi jednu knjigu, onda kao da ta knjiga bude smjernica za iduću. Križaljku ove knjige čini 12 ciklusa, istaknuo je Ivanković.
"Ovo je knjiga koja je posve zatvorene strukture, a otvorena je samo svojim naslovom. (…) Sve je u njoj urađeno, sređeno, popisano, propisano, tako da oni koji dođu na 'uviđaj' neće imati što dodati". On u stihove, rekao je Ivanković, upisuje značenjske šifre, neku višu mudrost. Identifikacija sebe kao putnika je religijska i etička. Prof. dr. Enver Kazaz smatra da je Koromanova poezija neka vrsta ontologije te da je pored Petra Gudelja Koroman pjesnik s ovog prostora koji ukida distancu između ljudi i Boga, da su njih dvojica možda najveći pjesnici naših jezika.

"Koroman je metafizički pjesnik 'par excellence', a ta metafizika nije eksplicitna, nego taktilna, dodirljiva", kaže Kazaz te smatra da Koroman piše čistu poeziju novog totaliteta.

Andrijana Copf [ Dnevni list ]

FB

Ljudi

Politika

Kolumne

ljubuski.info
Udruge za izvlačenje novca Marko Čuljak | dnevno.ba
ljubuski.info
Hrvati su sami sebi krivi dr. Dražen Pehar | dnevnik.ba
ljubuski.info
Hercegovačke dogme Hrvat. Hercegovac. Katolik. | medium.com
ljubuski.info
Bespuće politike i Crkve u BiH fra Mario Knezović | fratar.net

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari