b2bbih

Andrej Vištica: Cilj mi je postolje na svjetskom prvenstvu

pobjeda

Jedan u nizu ljubuških ponosa kada je u pitanju sport je i Andrej Vištica, poznati triatlonac. Triatlon na našim prostorima nije bio pretjerano zastupljen i medijski eksponiran sport, ali to je ovaj ambiciozni mladić sa svojim brojnim uspjesima promijenio.

Pored njegovih brojnih postignuća do sada, najveći uspjeh bila je pobjeda na Europskom prvenstvu na ironman distanci u francuskom gradu Vichy, prošle godine.

Rođen je u Ljubuškom 1983. godine. Djetinjstvo je proveo u rodnom gradu, nakon čega odlazi u Zagreb na školovanje. U Zagrebu je diplomirao na Fakultetu elektrotehnike i računarstva 2007. godine, a onda se zaposlio u Ericssonu u Zagrebu. Ističe da je sport volio oduvijek.

Maštao da postane sportaš

"Vjerojatno kao i većina mojih vršnjaka, kao dijete sam maštao o tome postati profesionalni sportaš. Za triatlon tada nisam ni znao, tako da on nije bio dio tih snova. Tijekom osnovne škole trenirao sam nogomet i tenis. Za tenis sam se malo više zagrijao, ali stjecajem okolnosti bavljenje tim sportom je ostalo na razini hobija. U pubertetu su prioritet preuzele neke druge stvari, da bi se ljubav prema sportu ponovno vratila pred kraj studija", priča nam ovaj zaljubljenik u sport.

On je na trećoj godini fakulteta počeo trčati te se, tražeći informacije o trčanju, susreo s triatlonom. Ovaj sport odmah mi se svidio te se odlučio okušati u njemu. U početku nije imao nikakve ozbiljne ciljeve, samo je htio završiti utrku, međutim, s vremenom su mu se svidjeli treninzi i način života te se triatlon vrlo brzo počeo penjati na ljestvici njegovih prioriteta.
"Prilikom zaposlenja sam shvatio da mi je triatlon postao više od hobija i znao sam da ću kasnije u životu požaliti ako ga zbog posla gurnem u drugi plan. Odlučio sam da ću paralelno uz posao pokušati napraviti što je moguće više u sportu. Krajnji cilj je bio hobi pretvoriti u profesiju. Ako uspijem odlično, ako ne, barem ću znati da sam pokušao. S obzirom da sam tada još uvijek bio više-manje početnik, tu sam odluku dosta dugo držao za sebe", rekao je Andrej.

Za triatlon kaže da je sport izdržljivosti te su potrebne godine da se tu izdržljivost izgradi.
"Ne postoji uspjeh preko noći. Iza svega što nekome sa strane izgleda kao uspjeh preko noći leži 10-ak godina teškog rada. S obzirom na to, pripreme traju cijelu godinu. Imam 2 tjedna odmora na kraju sezone i nakon toga se ponovno polako vraćam u puni trening. Treniram 2 ili 3 puta dnevno, a u prva tri mjeseca ove godine već imam više od 300 km plivanja, 7000 km bicikla i 1000 km trčanja. Treninzi zahtijevaju dosta vremena, ali ne bih to nazvao žrtvom. Glavni razlog zašto sam se u tolikoj mjeri posvetio triatlonu je zbog toga što uživam u treninzima i natjecanjima", rekao je on, uz to dodajući da ima i onih loših dana kada se teško motivirati zbog umora, lošeg vremena ili nečeg trećeg, ali na kraju takvih dana satisfakcija je još i veća kad se odradi planirano.

Na upit može li se od triatlona živjeti, odgovara da se od triatlona ipak može živjeti, ali u odnosu na timske sportove relativno malom broj triatlonaca to uspijeva.
"Da bi se moglo triatlon zvati profesijom, treba biti u svjetskom vrhu. Triatlon sam na početku trenirao uz posao. Nakon par godina sam napravio rezultatski iskorak i dobio stipendiju od Hrvatskog olimpijskog odbora, pa sam na račun toga tražio rad u nepunom radnom vremenu (6 sati dnevno). To mi je omogućilo više vremena za treninge pa sam još par godina nakon toga napravio još jedan iskorak. Od ove godine sam član jednog međunarodnog tima i trenutačno mi je triatlon jedina profesija", kaže on.

Pokazati kvalitetne rezultate

Karijera ga je vodila na nastupe po gotovo cijeloj Europi, ali ipak ističe da mu često nedostaje rodni grad te se nada da će biti u mogućnosti malo više vremena provoditi u njemu. Andreju je ovo prva godina u kojoj se može u potpunosti posvetiti triatlonu tako da su mu planovi za budućnost dosta bogati.
"Cilj za ovu sezonu je napraviti još nekoliko kvalitetnih rezultata i dokazati, u prvom redu sebi, da je triatlon nešto od čega mogu živjeti. Dugoročni cilj mi je plasman na postolje na Ironman svjetskom prvenstvu na Havajima. To je daleko najprestižnija triatlonska utrka i mjesto gdje je ovaj sport nastao. Ako sve prođe po planu, u prosincu ću nastupiti na ironman utrci u Australiji koja je dio kvalifikacijskog ciklusa za Havaje 2015. godine. U triatlonu, a pogotovo na ironman distanci, najbolji se rezultati postižu dosta kasno, između 35. i 40. godine tako da su najbolje godine još ispred mene", kaže nam na kraju.

Antonija Bradvica [ Dnevni list ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari