b2bbih

Gdje ste bili kad je stvarno gorilo?

ljubuski.info

Nadmetanje u tome tko će gorim epitetom počastiti sustav u kojem živimo traje već jedno vrijeme. Učini se čovjeku kad čita sve te pravednike kao da su političke stranke, lideri i akteri i sve što su donijeli zadnjih dvadeset godina nešto strano i tuđe, nešto što je palo s Marsa.

Kao da je Daytonski sporazum ovdje slučano naletio, a rat bio šala mala u kojem smo se gađali praćkama. Pa sad, eto, došlo vrijeme da se okanimo sve te zajebancije, vratimo se u 1989. I krenemo ozbiljno. Ozbiljno?

E, ne može to tako! Kako se zvala ona dječja igra baš iz te 1989? Je l' ono 'Tike, tike tačke, nema više vraćke'? Da, siguran sam da se tako zvala. Gdje ste, ljudi dragi, bili sve ove godine? U ledu, hibrnirajući na -173 stupnja? Oteli vas Marsovci? Neki mi izgledaju baš tako.

Gledam vas i tvrdim da ste upravo vi koji kukate da je društvo loše, besciljno i da nema izlaza iz ovog košmara dobrim dijelom krivi za njega. Mogli ste vidjeti još u devedesetim godinama da neće biti dobro. A prihvatili ste pravila igre, bez otpora.

Prijeratne tvornice su propadale ili su otkupljene certifikatima, istim onim certifikatima koje ste obožavali jer ste njima otkupili stanove koje ste već imali u posjedu. Iste one certifikate koje ste uočivši oglase na stablima trkom prodavali za kratkotrajan keš, pa s kezom na licu kupovali polovnog Golfa Dvicu, novi TV ili jednostavno propili i prokockali. Istim tim kezom i vašim certifikatima neki su si kupili ulaznicu u svijet zemljoposjednika, bogataša, tajkuna. Tada vam nije smetalo. Tada ste još pljuvali na socijalizam, tvrdeći da je bio mrak i bespogovorno hrlili u zagrljaj novom sutra. Za koje biste danas voljeli da nikad nije ni došlo, ha? A nemojte tako, molim vas, prodavali ste i dionice, upadali u piramide sreće, igrali na neviđeno. Majku mu, dali ste se prevariti svaki jebeni put! Zar nije tako?

Nije vam smetalo ni kada je postalo jasno da je u novom sistemu normalno raditi 'na crno'. Kada su nove gazde na foru 'uzmi ili ostavi' nudili za tvoj rad samo keš u ruke ('Daj što daš' i 'šuti, dobro je'), a socijalno i zdravstveno nazivali reliktima komunizma. Kao što nisu priznavali i porodiljne naknade i naknadu za godišnji odmor, a božićnice isplaćivali samo da im netko ne kaže kako nisu pravi veliki Hrvati.

Bez pogovora ste klimali glavom i niste se previše pitali ni plaćaju li gazde poreze, ni otkud im tolika lova i takvi automobili? Nije vam palo na pamet tražiti radnička prava i pokazati muda. Ne, vi ste im se divili! Čak ste se bili spremni zakleti da su radnička prava bila jugoslavenska izmišljotina, relikt socijalizma, prevaziđena, sramotna stvar. Istina je da ste gutali i da ste šutjeli.

Šutjeli ste jer ste i vi kupili mrvice, zaobilazili zakon i varali na porezu, navijali da vam dug za struju ode u zastaru, tražili nekoga da vam prekuca brojeve na automobilu da ne platite carinu i porez, kupovali švercane cigarete i tražili alkohol bez markice, jednostavno gledali da uhvatite nešto 'ispod žita'. Znate, uostalom, onu 'Tko nema grijeha, neka prvi baci kamen!' Kad vas na šalteru poznatog teleoperatera službenica upita – Plaćate li račun bez TV pretplate? – odgovarate sa – Da, naravno! Zar nije tako?

Šutjeli ste i kada je postalo jasno da je administracija u ovoj zemlji najveći poslodavac. I kada je postalo jasno da su javna poduzeća jedini relikti socijalizma koje uspješno uzgajaju ovi novokomponirani, gdje se upošljava po stranačkoj i rodbinskoj liniji.

Šutjeli ste i kada su nam pred nosom otvorili FABUS-e i ostale privatne fakultete, da bi ozakonili ta svoja radna mjesta. Šutjeli ste i kada je postalo jasno da ćemo u godinu dana dobiti visokoškolovani plemenski kadar na svakom radnom mjestu koji je toliko nadaren da za 12 mjeseci savlada čitave četiri godine školovanja.

Šutjeli ste i kada je postalo jasno da će ta radna mjesta oni doživotno držati u svom posjedu. Ne samo da ste šutjeli, nego ste se i sami raspitivali na koji način možete do diplome 'na guzove' i kako se može upasti u kolo i zaigrati. Galamili ste kako na fakultetima danas svatko dobiva diplomu, ali niste imali ništa protiv kada položite ispit na šalabahter kao i ostali.

Glasali ste masovno za one koji su vam obećavali svašta, pa i nova radna mjesta. Glasali ste opet za njih i kad od radnih mjesta ne bi bilo ništa. I kad bi postajalo i slijepcu jasno da od novih radnih mjesta nikada ništa biti neće.

I sad ste kao ljuti? Nisu vam oni krivi, krivi ste vi koji ste glasali, a niste ništa tražili zauzvrat. Vi, koji ste shvatili da je demokracija samo izaći na izbore. I vi koji mislite da je demokratski da vas 100 traži pravdu u ime 3.000.000 ljudi.

Da, vi koji se pitate nakon 25 godina nešto na što je davno odgovoreno. Na primjer, zašto završeni fakultet danas ne znači ništa? Zašto se štela spominje kao jedina ulaznica u krug odabranih? Zato što ste dvadeset i nešto godina jeli govna. I sad bi u pet minuta rekli – ne pika! Ne važi! Puspas mene – 'ajmo iz ponove!

I sad ste se sjetili socijalizma. I pričate da su u socijalizmu svi imali zaposlenje, ali to ne bi bila istina. Ne! To je mit. Ostala vam je jedino mitomanija. U očaju. Kao kad se poraženi uvuku u sebe pa si pričaju bajke, ne želeći priznati poraz.

Dragi moji, bilo je i onda ljudi na biroima, u osamdesetima je bila kriza tržišta rada, pravili su se zajmovi za zapošljavanje, TV debate su se vodile o tome kako zaposliti mlade, a ako gledate samo TV serije iz tog vremena (Recimo, Bolji život, čak i Nadrealiste) jasno vam je da je zaposlenje mlađih članova bilo glavni problem prosječne obitelji i u osamdesetima i da se na temelju tog svakodnevnog problema mogla napraviti čitava serija. A nakon toga i mala plaća roditelja i štele u borbi za stanove ili bolje plaćen rad.

I u socijalizmu je bilo nepotizma, partijske podobnosti, ali istina je da je više ljudi bilo zaposleno. Makar su neki giganti bili već na klocnama pred kraj osamdesetih, staž i nekakva plaća su išli. I to nam je ideal danas, što je loše, jer taj idealan nit' je dobar ideal, a nit' je realan ili na bilo koji način ostvariv. Ljudi moji, prošlo je dvadeset i nešto godina, socijalizma nema niti će ga više ikada biti. Mi smo, na kraju krajeva, tako odabrali. Vi ste odabrali. Većina je odabrala.

I sada tako jadno zvuče pozivi da se vrate tvornice radnicima, da se u njih vrate prijeratni vlasnici. Što ste vi, zbilja, radili zadnjih 25 godina? Prvo pitajte sebe, pa onda tražite krivce u drugima. Vi ste oni koji ste svjesno ugazili u govno. Vi ste oni 'koji niste imali za koga glasati', a danas ne znate sročiti ni pet normalnih zahtjeva.

Ugazili ste u apatiju koja rađa, evo, čitave generacije koje razmišljaju negativno i koje čeka negativno. Ugazli ste u minus iz kojeg vas neće izvući ničiji čarobni štapić. Posljedice toga ćemo tek uvidjeti jednoga dana, kada ove generacije ostare i kada legnu na grbaču svojih bližnjih. Neki bez dana radnog staža. Što je, nažalost, surova istina. Ali i surovi odraz u ogledalu nas samih. Da, i vas koji mislite da ste pravedni i da ste u toj pravednosti najebali od drugih. Upravo prebacivanjem krivice sa sebe na 'one druge' , vi zabijate novi čavao u lijes mrtvorođenog.

Ž.Š. [ bljesak.info ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto