Utopija, revolucija, ... rat

parola

Na tiskovnoj konferenciji Štefan Füle se doimao poput Mirka.S.Koyotovskog nakon što ga je,po bezbrojni put,nasamarila ptica trkačica. Štefan je digao ruke od BiH jer je shvatio da ne može uhvatiti jednu a kamoli tri ptice. I eto ostadosmo mi sami. A moramo se dogovoriti. Mi Hrvati, Bošnjaci, Srbi, ostali, kako poruči Füle, morat ćemo sami.

Čovjek se mora negdje smjestiti bilo zemljopisno, domicilno, normativno, duhovno...dok je na ovom svijetu mora se izdefinirati u bar nekakav državni okvir te iživjeti u skladu njegovim važećim normama, u protivnom će biti, u nekoj instanci, sankcioniran. Dok je u organski materijalnom obliku čovjek ne može lebdjeti poput božanske energije.

Nakon našeg zadnjeg rata odrediše nam da je BiH taj naš državni okvir i doduše rekoše nam da su nas na vrat na nos, nakaradno utrpali u tu novu administrativnu zajednicu, što je bila cijena zaustavljanja krvoprolića. U tu građevinu dodadoše nešto i državno-vezivnog materijala, ustav, zastavu, monetu, himnu...

Mr.dr.sci.prof.akad.polit....

I ta državotvornost se pokuša učvrstiti čak i danom državnosti, produljenim ZAVNOBIH-om u kojem jasno stoji: BiH nije niti Muslimanska, niti Srpska, niti Hrvatska...nego (valjda podjednako) i Hrvatska i Bošnjačka i Srpska.

Nakon što smo se zadnji put obimno i obilno, žestoko poklali a Ameri s nekoliko bombardera iz Avijana i nekoliko telefonskih poziva iz Washingtona, klanje smirili i što su imali na raspolaganju, ono ratnih političara odvukli su u Dayton i ovu pustošiju prisilno formalizirali u državu.

Od tada do danas na balkanskoj intelektualno-mudrosnoj sceni prodefiliralo je tisuće, mr.dr.sci.prof.akad. polit.primarius.meritus ... likova i svi su dijagnosticirali BiH kao bolesnika u završnoj fazi palijativne skrbi, koji gotovo da nema nemetastaziranog tkiva a kojeg liječe razni hoštapleri bijelosvijetske diplomacije.

Etnarhi-namjesnici

Nitko od tih mozgova niti postavi a kamoli odgovori na pitanje: Kako ovu državu održati u uvjetima njenog nabujalog etnocentrizma?

Može li se to?

Ova naša zbilja umiksane i očito nepomirljive etnorazličitosti je smiksana već stoljećima ali pod prisilama...Osmanlije, Austrougari, Velikosrbi, Komunisti, Međunarodna zajednica. To su zapravo bile okupacije koje su BiH sustav vladavine riješavali s Etnarhima-namjesnicima.

A kakav drugi zaključak iz te činjenice, može proizići osim toga da je BiH oduvijek svojevrsni političko-geografski etno park u kojem jesu izmješane kuće, crkve, džamije, manastiri, sinagoge, znamenje, folklor, nošnje ali uvijek pod vladavinom nekog etnarha.

A što je sa etnopsihologijom? Jeli ona bila, i jeli sada spojiva kao etnomaterija? Nije i nije nikada bila. Samo je glumljena.

Petokraka, kokarda, U

Kada se na mediju pojavi mlađi Bošnjački buntovnik s petokrakom na kapi i razložno poziva na bunt i buntovnog Hrvata... Kada se na istom mediju pojavi i Hrvat iz zapadne Hercegovine sa ikonografijom šahovnice obogaćene sa slovom U...a u trećoj sekvenci eto i mladog Srbina koji bi klao s kokardom na čelu...javlja se apsolutna jednovalentnost ljudskih radikala.

I pojavljuju se iste emocije: strah, uzrujanost, gnjev, želja za osvetom, ganuće, smušenost, zbunjenost, tronutost, afekt, rastresenost...a iznad svega javi se emocija koja spriječava svaki realitet stvarne zajedničke države: netrepeljivost.

Dakle i onaj što na tintari nosi petokraku i onaj što paradira sa slikom zločinca rekordera Tita, u etno suprotnim taborima izazivaju sve samo ne solidarnost. Povijesno gledano secesionisti za svoje tendencije imaju daleko jače uporišne argumente od unitarista.

Kanister skrivene mržnje

Štefan Füle nije ama baš nimalo svijestan što on traži od BiH političara.Taj diplomata traži u Bosni i Hercegovini u biti uspostavu Etokracije, vladavinu etike! Pa čovjek traži u BiH polivalentne političare koji bi se etokracijom brzinski digli iznad težišta opisa i analize stvarnog političkog stanja u BiH. On kao da pokušava iznaći nekakav politički "perpetum mobile" političke moralnosti i ćudoređa.

Takav politički senzibilitet ovdje nikada nije postojao a ne postoji ni sada. U ovom rudniku nema takve rudne žile. Etnocentrizam je do devedesetih lagano tinjao jer je nad glavama naroda i narodnosti stajao pendrek. A onda, kojeg li paradoksa, domino višestranačje je na taj tinjajući planičak pljusnuo benzin iz kanistera skrivene mržnje.

I dobili smo neugasivu vatru animoziteta koju je lik pokušao splamsati samo političkom snagom svoje pojave. Tko zna hoćemo li o toj temi otvoriti skrivene misli i namjere ili ćemo o njoj i dalje kao mačci oko vruće kaše. Štefan Füle...mig,mig,mig...

Žarko Nižić

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto