Kome su ukrali Dan općine?

grb

Ako vas upitam što znači riječ "Lubussa", mnogi će zaključiti da sam ne upućen, pa ćete mi odmah reći kako je to prvi spomen grada Ljubuškog koji je ostao zapisan u dubrovačkim spisima. Netko od vas sigurno poznaje cijelu priču napamet, i to; kako je postojao neki trgovac Gojislav Orlović, darovao crkvi u Ljubuškom vrijedan pojas i sve to potvrdio testamentom. Isto tako, skrenut ćete mi pozornost na ljubuški grb na kojem se s razlogom ističe žuta boja. Žuta boja simbolizira list duhana, ispod grba je godina 1444. iz koje potječe dubrovački zapis. Kažu da se od te godine naglo razvija Ljubuški; zahvaljujući isključivo masovnoj sadnji duhana. O svemu tome ste me na brzinu poučili, valjda niste zaboravili kazati kako o svemu odavno uče djeca iz školskih udžbenika.

Sad ja pitam vas; jeste li se ikada zapitali tko je prvi došao na ideju da ta Lubussa odgovara imenu našega grada Ljubuškog, i, kakvim je valjanim dokazima to potvrdio? Pretpostavljam da ćete kazati kako su učeni i pametni ljudi istraživali razne spise iz Povijest, te donijeli takav zaključak kojem se nitko nikada nije protivio.

E, ovako, nas su još od djetinjstva nastojali odgajati da se ne upuštamo u nešto što pripada starijima i učenijim od nas. Kad smo dorasli taj stupanj, - više nam ne bi bilo zanimljivo baviti se prošlim zagonetkama jer bi se javljale neke novije, koje su nam po običaju opet bile zabranjene.

Svemu sam tome davno odlučio stati na put, i svaki put tražim da mi ti učeniji i pametniji pojasne mnoge stvari, naravno, kako bi me što bolje prosvijetlili, - mene i meni slične! Danas živimo u vremenu kada su svima, koji to žele, dostupni svi mogući arhivi, i, uz malo truda svatko može biti dobar kritičar pa i budući istraživač.

Ništa neće biti od moje priče ako ne uspijem poljuljati vašu stečenu sliku o intelektualcima koji su zaslužni za ovu povijesnu teoriju našega grada. Za početak pogledajte grb Ljubuškog, godinu 1444 i to zlatno žutilo duhana koje dominira grbom. Informacije radi; 1444 godine duhan nije bio poznat u Europi, tek će Kolumbo za 80-tak godina kasnije otkriti Ameriku i donijeti duhan, vjerojatno prvo u Ljubuški pa nakon toga u cijelu Europu. To vam je povijesna istina koju su zanemarili tvorci grba grada Ljubuškoga koji je, po njima, utemeljen zahvaljujući proizvodnji duhana!!

Sad kad sam skrenuo pažnju na ovaj propust , možda vas u nastavku svoje priče ipak uspijem zadržati do kraja?

Pouka iz djetinjstva:

Sjećam se još iz najranijeg djetinjstva kada me moja pokojna baka Mara prvi put vodila na Humac u crkvu. Cijelim putem mi je držala predavanje kako se moram ponašati u crkvi i što se tamo sve nalazi. Odmah nakon ulaska bio sam očaran prostranom prostorijom i visokim plafonom obojenim u plavo sa zlatnim zvijezdama po njemu. Na lijevoj strani zida smiješno mi je izgledao onaj zec sa velikim klempavim ušima kako sjedi na debeloj knjizi. Sami je oltar bio nešto posebno uzvišeno i neopisivo lijepo. Nekoliko šarenih glatkih stupova na oltaru; mene su podsjećali na šećerne štapiće, koje će jednoga dana razlomiti i podijeliti dobroj djeci. Bio je poseban osjećaj kad bi moja baka klekla i onaj sav ostali narod oko nas. Tad bi mi se pred očima otvorio širok vidik, mogao sam preko naroda sve uokolo razgledati. Nikako nisam skidao oči sa onih anđela raširenih krila u crvenim tunikama sa obje strane oltara. Baka je primijetila da je hoću nešto pitati, primakla je glavu, a ja sa rukicom na licu stidljivo otvaram šaku i upirem prstom prema oltaru i pitam ju:

- Kako su obukli anđelima one tunike preko krila?

Baka me prostrigla očima i kroz zube tiho zaprijetila: "Jezik ti prigriza ...da to više nikada nisi izustija!!"

Što sam drugo mogao zaključiti već da je o tome grijeh i razmišljati a kamoli pitati.

Iz malena su nas učili kako je najpametnije da se za mnoge stvari ne trebamo previše raspitivati. Govorili su nam; "nauči ono što su ti rekli da naučiš, a ako nisi slijedi loša ocjena."

Nešto kasnije, kada smo krenuli u školu, opet smo na svojoj koži često puta osjetili naš nestašluk zbog radoznalih pitanja ili odgovora. Jedne smo prilike u 4 osnovne radili kontrolni u čast nadolazećeg Dana općine. Između ostalog, tražilo se da nabrojimo sve borce narodno oslobodilačke borbe.

Znao sam da se stalno spominjao; Jure Galić - Veliki, Enes Orman i Marijan Primorac. Ali kako su mi se sva ta imena odnekud isprepletala ja sam još nadodao i Hercega Stjepana. Učiteljica me odvela kod direktora škole. Puno ih se okupilo oko mene, sa nekim čudnim čuđenjem stali me ispitivati od koga sam čuo da je jedan od boraca narodne borbe i Herceg Stjepan, i, je li mi to možda rekao moj otac?

Do tada sam iskusio, ako nešto nisam znao nabrojati dobivao bih slabu ocjenu i nekoliko šiba po dlanu. Ja ih nabrojao sve i pokazao im da znam još više povijesnih imena, a oni to pretvorili u nekakav skandal.

Svi smo znali da je "29. Oktobar" dan naše škole i Dan grada Ljubuškog. Na taj smo dan dolazili u školu bez đačkih torba, dijelili su nam kifle sa grožđicama, i čitali nam nekakve duge govore, a mi smo pljeskali rukicama samo onda kada su pljeskali i oni stariji.

Znam da se svake godine svečano polagao vijenac u parku pored velikog partizanskog spomenika. Spomenik je predstavljao ranjenog borca i njegova druga koji ga nosi na leđima. Tko je bio taj nesretni ranjenik nisu nam nikad govorili, a ja se nisam usuđivao nikoga pitati.

Zaključivao sam da bi onaj drugi, glomazni lik koji nosi ranjenika, najvjerojatnije trebao biti Jure Galić - Veliki.

Ako netko od ovih današnjih klinaca uspije vratiti film unazad i malo pretraži povijest u kojoj smo mi odrastali, možda se zapita: "Kako su partizani mogli podići spomenik nekom neznanom ranjeniku, a mi imamo iz nedavnog rata više od 1400 ranjenika i nitko ne priča lijepe priče o njima? Nisu po njima vezali niti Dan općine već su otišli 5 stoljeća u prošlost."

Ruku na srce, meni bi bilo neugodno tim klincima pričati o tome, ali mi nije neugodno postavit pitanje tamo nekom koji se smatra da je učeniji i koji je odnekud isčeprkao taj povijesni datum i godinu Dana naše općine. Pa, neka nam taj objasni po čemu je siguran da se zapis od prije 500 i više godina odnosi baš na Ljubuški?

Analiza dubrovačkog arhiva:

Gle ovo; Lubussa = Ljubuški, iskreno rečeno ovo nikome ne može biti dovoljno jasno!

Dugo se nisam mirio sa ovom teorijom, malo sam prolistao dubrovački arhiv i nisam pronašao neki valjan razlog po kojem bi se dalo zaključiti kako to ime ima veze sa našim gradom. Mada sam tamo pronašao još štošta zanimljivo iz vremena Dubrovačke republike. Zakoni Dubrovačkog Vijeća bili su ispred našeg vremena. Nisu dozvoljavali preglasavanje manjina u vijeću, jer su zakonom propisali da jedan glas "Protiv" vrijedi dva glasa. Mnogi će se složiti da bi ovo pravilo iz tog dalekog vremena dobrodošlo u našem federalnom parlamentu; možda bi to donekle ublažilo nepravdu našem manjinskom narodu?

No, vratimo se problemu i tajnovitosti te jedne riječi "Lubussa". Ako usporedimo riječ "LUBUSSA" sa ostalim sličnim mjestima oko Dubrovnika, imamo pravo posumnjati kako bi i njihovom mjestu ili gradu to ime isto tako moglo pristajati.

Spomenimo odmah uz Dubrovnik i Lokrum. Negdje u 13 stoljeći lokrumski benediktinci na njemu grade crkvu, od nje se i danas vide ostatci sjevernog zida i nekoliko polukružnih apsida. Zatim Lapad; isto tako više u sebi krije poveznicu sa riječi "Lubussa" od našeg Ljubuškog. Ne zaboravimo da postoji i Lumbarda na Korčuli, koja čuva pisanu povijest 2 000 godina. Tamo sjevernije je Ljubinje, koje je opet bliže Dubrovniku, ima više sličnosti u samom imenu, a i sa povijesnim i kulturnim spomenicima nimalo ne zaostaje iza Ljubuškog. S pravom se pitam; jesmo li mi, možda, nekome ukrali Dan općine?

Ne znam koliko se možete složiti, ali po meni; nemamo dovoljno vjerodostojnih podataka da tu zagonetnu riječ "Lubussa" vežemo za ime našeg grada Ljubuškog.

Ne u tako dalekoj povijesti; bilo je poznato niz velikih i značajnijih događanja koja su uz sve napore ostala prekrivena velom tajne.

Prije nešto manje od 300-tinjak godina, u Crnoj Gori odnekud se pojavila zagonetna osoba pod imenom Šćepan Mali. Pokazao se kao sposoban vladar i vojskovođa. Učvrstio centralnu vlast, uveo zakone i sudstvo, uspješno ratovao protiv Turaka, i, nakon njegova vrlo kratkog života nikada se nije saznalo ništa o njegovom pravom porijeklu. Nebi me začudilo ako u skoroj budućnosti, naši ljubuški povjesničari, u svom slobodnom istraživanju ponude mogućnost kako je Šćepan Mali najvjerojatnije iz Malog Prologa!!

K. Vujević

FB

Ljudi

Politika

Kolumne

ljubuski.info
Udruge za izvlačenje novca Marko Čuljak | dnevno.ba
ljubuski.info
Hrvati su sami sebi krivi dr. Dražen Pehar | dnevnik.ba
ljubuski.info
Hercegovačke dogme Hrvat. Hercegovac. Katolik. | medium.com
ljubuski.info
Bespuće politike i Crkve u BiH fra Mario Knezović | fratar.net

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto