"Spašavanje" Aluminija - ekonomsko urušavanje Hercegovine

milenijska

Najveći bosanskohercegovački izvoznik i ujedno najznačajniji gospodarski subjekt južno od Sarajeva ima krajnje neizvjesnu perspektivu, a navodno uključivanje Vlade FBiH u "spašavanje" Aluminija nije ništa drugo nego pokušaj ovladavanja ovom tvrtkom i njenim resursima u predizborno vrijeme, tvrdi Večernji list.

Aluminij d.d. Mostar dioničko je društvo s oko 850 djelatnika i godišnjim izvozom koji premašuje 150 milijuna eura. Donedavno je bilo tako. FBiH u njemu ima 44 posto vlasničkog udjela, ali joj to očito nije bio dovoljan motiv da proteklih godina pomogne ovu tvrtku i osigura joj povoljniju cijenu električne energije od elektroprivrednih poduzeća koja su u njezinom vlasništvu.

Pravdajući se ekonomskim razlozima, elektroprivrede su formirale prodajnu cijenu struje za Aluminij koja iznosi 60 posto troškova u odnosu na burzovnu cijenu aluminija. Blokiranje računa kompanije prije dva mjeseca i prijetnja isključenjem električne energije ako se odmah ne plate dugovanja za isporučenu električnu energiju te najave stečaja Aluminija zbog ovakvog odnosa vlasti, bili su uvod u "spasilačku" akciju federalne Vlade. Iako su cijelo vrijeme ignorirali problem Aluminija, iz aktualne Vlade su na kraju 2013. godine navodno odlučili spasiti mostarsku tvrtku. Potpuno su ovladali upravljačkim strukturama, a sada je samo pitanje hoće li SDP-ovi ili Lijanovićevi ljudi imati ključnu ulogu. A da je doista željela pomoći Aluminiju, poduzeću od kojeg živi 40 tisuća ljudi, ali o kojem ovisi i gospodarska stabilnost Hercegovine i državni izvoz, Vlada je mogla isposlovati povoljniju cijenu struje kao ključnog energenta za proizvodnju aluminija. Da je, primjerice, Aluminij u RS-u i da mu je opskrbljivač Elektroprivreda RS-a, njegov poslovni rezultat u prošloj godini bio bi bolji za čak 88 milijuna maraka. To znači da bi poslovnu godinu Aluminij završio s višemilijunskom dobiti, a ne s gubitkom od 64 milijuna maraka.

Vlada je naivno tvrdila kako ne može utjecati na poslovnu politiku Elektroprivrede HZ HB. To, naravno, nije istina, jer kao većinski vlasnik u elektroprivredama Vlada može raditi što hoće. Baš kao što je vječite gubitaše, rudnike ugljena iz zeničkog i tuzlanskog bazena pripojila Elektroprivredi BiH, stvarajući neku vrstu holdinga. Za rudnike se uz pomoć EP BiH našao spas, a za Aluminij uz pomoć EP HZ HB neće, i to je poanta cijele priče. Aluminijev usud je, čini se, njegov geografski položaj, a spasilački pohod Vlade posljednji korak u čerupanju ovog poduzeća.

Valentina Rupčić | Zoran Krešić [ Večernji list ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto