b2bbih

Nada(n) umire na kraju

ruka

Zakoni u nas postoje da bi nam pljeskali iz Bruxellesa kako smo divna zemlja prava. Oni služe da bi ih se pošten čovjek plašio i da bi nepošteni političari jedni drugima tim istim zakonima prijetili.

Postoje i da bi javna televizija imala o čemu izvještavati. Ono kad spektakularno nekome maskirani policajci upadnu u ured, izvedu ga s lisicama na rukama, on bude glavna zvijezda Dnevnika, a onda sutra ispadne da baš i nije bilo dokaza ili nije ispoštovana procedura. Pa od čitavog spektakla ostane tek „okrugli trag na mjestu šatre“.

I dok pošteni ljudi čim prekrše Zakon odmah i plaćaju kazne, političari odu na saslušanje, pojave se na ročištu – i uglavnom ništa. I uglavnom se svaki put nanovo uvjerimo u njihovo poštenje, jer sve im je, kako se kunu, podmetnuto. Ne sjećam se kad smo zadnji put imali uhićenog političara kojem zapravo nisu namjestili. Čovjek pošteno radio svoj posao, ono baš po Zakonu, a oni mu namjestili kako je štelio poslove, namještao natječaje, zapošljavao mimo pravila, pronevjerio nekakave milijune maraka, kupovao automobile mimo pravilnika i zdravog razuma. Na kraju svakog od tih procesa koji počnu holivudskim uhićenjem u udarnom terminu Dnevnika dogodi se podmetaljka, namještaljka, nesporazum ili greška u proceduri. I fakat svaki političar ispadne pošten. A u zamlji kakva je ova, raja jedva čeka da nastavi vjerovati u političara kojem su dušmani namjestili.

I dok pošten svijet drhti kad mu dođe opomena od Elektroprivrede jer nije platio tri računa u nizu, za milijune pronevjerenih maraka nikome ne stiže nikakva opomena. I dok poštenom čovjeku nema greške u proceduri, kod političara se ona vazda događa. Tek kad u političkoj podjeli karata netko izvuče najlošije karte i ponestane mu mogućnosti za protuusluge, onda ga stigne i zakon. I to ono „zaoprave i zbiljski“. Ali, u zemlji koja je ovako fino etnički i stranački raspodijeljena, mogućnost za nemogućnost protuusluge zbilja je mala. Uvijek tvoj mali glasić može valjati nekome. Da nije tako kao da bi opstajale neke stranke i neki ljudi sve ove godine. „Usluga za uslugu“ je iznad svakog Zakona.

U velikom krugu usluga i protuusluga političke elite (makar im to uvriježeno tepanje ne priliči jer to nije nikakva elita) imaju svoje velike simpatizere i sudužnike, od uličnih dilera do onih koji u foteljama obnašaju raznorazne društvene funkcije za račun iste te politike. Vječni apartčici, mnogi zaostali još iz zadnje faze Saveza komunista, kao i njihovi politički pokrovitelji, skupa s domoljubnim i patriotskim kadrovima i njihovim familijama, samo se vrte po funkcijama k'o one stolice na ringišpilu. Danas je ministar okoliša, sutra je zastupnik u parlamentu, prekosutra je direktor javne kuće. Ovaj, javnog poduzeća. I tako se vrti ukrug naš ringišpil. A luna park se nikada ne gasi i s ringišpila se teško ispada.

Iako im se povremeno zakonom prijeti u nas takvi teško ispadaju iz igre. Ako i krene neka afera, u vrzinom kolu interesa i usluga, brzo se uzburkana voda na čudan način smiri. Svojevremeno sam, igrom slučaja i mojom navikom sjedenja baš tu, dijelio isti kafić s jednim lokalnim dilerom. Navečer na vijestima uhićen, a ujutro opet pije kavu u mom kafiću. I tako nekoliko puta. U međuvremenu je, čujem, promijenio kafić. Igrao previše otvorenih karata.

I onda gledam kako su u Hrvatskoj pritvorili Nadana Vidoševića. Je li netko zbilja smatrao da je onoliki imetak stekao tek smiješeći se manekenski sve ove godine? Da se svaki osmijeh plaća 100 eura ne bi mogao nakupiti onoliku silu svega. Još kad znaš da nije bio bogat još kao student. Ali, očito je da je i njemu nestalo protuusluga i izvukao je konačno tek tri sedmice, kralja i devetku u friškoj partiji pokera. Poklopile se nakon toliko godina loše karte i bam! Tek tada, kada se netko u partiji karata toliko zaigra da zaboravi okrenuti leđa zidu, k'o jadni Divlji Bill Hickok, tek tada na scenu stupa Zakon.

I Hrvati se sad kolektivno čude kako im je neki klunijevski sređen lik, u ukusnom odijelu, manekenskog izgleda i šeretskog osmijeha mogao sve ove godine gomilati kuće, zemljišta i umjetničke slike njihovim parama, pred njihovim očima. Čak biti i ozbiljan kandidat za predsjednika države!

Smijemo se mi odavde, a zaboravljamo da je oko nas još mnogo Nadana. I još pokoji Vidošević. I opet ćemo se ufati u Zakon, dok skupljamo lovu za platiti pristigle račune da ne bi Zakon stigao po nas. Ubišmo se čekajući da netko u našoj partiji pokera izvuče loše karte k'o Nadan u Hrvatskoj. Al' da znate, naši špilovi su namješteni, partije dogovorene i imam jak dojam da u špilovima često ne postoji lošija karta od keca.

Boris Čerkuč [ dnevno.ba ]

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

ljubuski.info
Koliko su zastupnici nemoralni? Emir Imamović Pirke | bljesak.info
ljubuski.info
U ovoj zemlji se ne može živjeti Igor Božović | bljesak.info
ljubuski.info
Nema promjena u zemlji kopnenih ribica Berislav Jurič | bljesak.info
ljubuski.info
I vlast i oporba dijelovi iste smiješne družine? Akademik, prof.dr. Slavo Kukić | Dnevni list

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari

mailto