b2bbih

Udruženi udar na neretvanski sliv s lijeva i desna

ljubuski.info

Zadnjih godina vlasti bosansko-hercegovačkog entiteta, Republike Srpske, gotovo neometano nastavljaju s realizacijom velikih hidroenergetskih zahvata skupnog imena "Gornji horizonti", čime iako radove izvode na svom teritoriju, opasno ugrožavaju cjelokupni ekološki sustav rijeke Neretve i njenih lijevih pritoka, kako u Bosni i Hercegovini tako i u Hrvatskoj. Na žalost, ovih dana i lokalne vlasti u Federaciji BiH, točnije Zapadnohercegovačkoj županiji stvaraju pretpostavke za nepovratnu i nenadoknadivu štetu na još jednoj kraškoj ljepotici, desnoj pritoci Neretve, rijeci Trebižat.

U prvom slučaju riječ je o nizu hidroenergetskih objekata, elektrana i akumulacija, čija je svrha sakupljanje i korištenje voda iz sliva rijeke Trebišnjice u istočnoj Hercegovini u energetske svrhe. Kako rijeka Trebišnjica, već danas uglavnom izbetoniranog korita i odsječenih podzemnih izvora nema dovoljno hidropotencijala za prihranu takvih energetskih objekata, u Elektroprivredi Republike Srpske odlučili su se na nasilno prevođenje dodatnih milijardi kubika vode godišnje, koje su se do sada prirodno ulijevale u rijeku Neretvu, uglavnom kroz njene lijeve pritoke Bunu, Bregavu i Bunicu. Takvim rijetko viđenim nasiljem nad prirodom u Europi od plodne neretvanske doline s obje strane granice, mogla bi u dogledno vrijeme nastati slana pustara, jer smanjenje hidropotencijala kojim se Neretva ulijeva u more, vodi ka neizbježnom jačanju prodora slane morske vode u njeno korito.

Niti jedna hrvatska Vlada do sada nije ovaj problem percipirala na način koji on to objektivno zaslužuje, a aktulna je vlast na početku svog mandata, primarno zbog nepoznavanja problematike i međunarodnih standarda otišla najdalje u njihovu kršenju. Tako je vjetar u leđa ovom ekološki iznimno osjetljivom pitanju dala potpisujuću sporazum sa Republikom Srpskom o zajedničkoj realizaciji dijela tog projekta, ignorirajući pri tome vlasti države Bosne i Hercegovine koje imaju isključivu nadležnost za potpisivanje takvih međudržavnih sporazuma. Taj u hrvatskoj javnosti vješto prešućeni diplomatski incident, svojevremeno je izazvao žestoku reakciju predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Bakira Izetbegovića koji je sporazum hrvatske Vlade i Vlade Republike Srpske ocijenio grubim kršenjem Ustava Bosne i Hercegovine. Valja reći kako je dolaskom ministra Zmajlovića na čelo ministarstva zaštite okoliša i prirode ipak napravljen prvi konkretniji potez s hrvatske strane u smislu zaštite rijeke Neretve, a to je zahtjev za revizijom i nadopunom studije utjecaja na okoliš izgradnje jedne od hidroelektrana iz tog megaprojekta - hidroelektrane Dabar. Međutim, izrazito složena struktura vlasti u susjednoj državi sa podijeljenim međuentitetskim i državnim odgovornostima, te birokratskim ustrojem kojeg čini 260 ministara, zastupnika i izaslanika na svim razinama, onemogućava jači pravni učinak takvog poteza, te nalaže puno konkretnije dodatne aktivnosti Republike Hrvatske u zaštiti svojih interesa, te na kraju krajeva i interesa Europske Unije kojoj odnedavno pripada.

U sjeni tog iznimno složenog i ekološki opasnog megaprojekta, ovih dana se i u zapadnoj Hercegovini, točnije Zapadnohercegovačkoj županiji otvara još jedna fronta protiv prirode i neretvanskog sliva, konkretno rijeke Trebižat. Ta pedesetak kilometara duga rijeka ponornica, koja više puta nestaje u hercegovačkom kamenu i opet ponovno izvire, u svom toku tvori neke od najljepših mediteranskih sedrenih reljefa, te svojim zadivljujućim prirodnim pejzažima, vodopadima i krivudavim tokom, u posljednje vrijeme privlači pozornost sve većeg broja turista koji posjećuju Dubrovnik i Mostar, te hodočasnika obližnjeg svetišta Kraljice Mira u Međugorju. I ova rijeka, kao i već spomenute Buna, Bregava i Bunica, ulijeva se u Neretvu i participira u njenom ukupnom hidropotencijalu koji omogućuje tradicionalan način života ljudi s obje strane granice, orijentiran primarno na poljoprivrednu proizvodnju.

Zapadnohercegovačka županija je uz protivljenje ljubuških vijećnika poslala u proceduru prijedlog svog prostornog plana za razdoblje 2012. - 2032. , koji između ostalog uključuje i izgradnju šest mini hidroelektrana na 25 kilometara toka rijeke Trebižat, dio kojih bi se trebao graditi i u neposrednoj blizini slapova i jedinstvenog bisera prirode, vodopada Kravice.

Iako su mini hidroelektrane kao energetska postrojenja, ekološki uglavnom prihvatljiva rješenja, te mogu izazvati neusporedivo manju štetu od gore spomenutog megaprojekta "Gornji horizonti", njihov veliki broj koji se planira izgraditi na ovako osjetljivom krškom području i kratkom toku rijeke, predstavlja potencijalnu opasnost ovom iznimno osjetljivom eko-sustavu. Sama postrojenja nisu toliko problematična, koliko su to brane i vodne akumulacije koje su neizostavno dio takvih sustava. Korita krških rijeka kao što je i Trebižat, izuzetno su porozna i propusna pa su ovakve rijeke gotovo u pravilu ponornice, sa podzemnim i nadzemnim tokovima, čiji balans čini tisućama godina stvarani, dobro uravnoteženi eko-sustav. Njihov protok vode je jako nestalan i varira tijekom godine, od presušivanja korita do poplavljivanja okolnih polja. Izgradnjom akumulacija za objekte minihidrocentrala, kao i drenaža korita rijeke uz postrojenja vode i ka otvaranju novih, neprirodnih ponora, i omogućuju dodatno otjecanje voda, čime se smanjuje ukupni hidropotencijal rijeke, što posredno ugrožava i onako umanjen hidropotencijal rijeke Neretve u koju se Trebižat ulijeva.

Zato je ovako predložen prostorni plan Županije jedna nepromišljena i štetna odluka kojom će se radi odreska ubiti vola! Rješenja koja mogu biti jedino od koristi kapitalu lokalnih moćnika, te osobnom interesu onih koji ih provode i o njima odlučuju, dugoročno nanose štetu lokalnom stanovništvu i nepovratno uništavaju njegovu egzistenciju. Čovjek može proizvesti električnu energiju na razne načine ali ne može stvoriti novi Trebižat nakon što ovaj uništi. Negativne posljedice ovakvog silovanja prirode ne staju na administrativnim granicama država, jer rijeke ne poznaju granice. Zato je dužnost odgovornih političara iz obje države da maknu nerazumne projekte iz prostornih planova, te istodobno otvore ozbiljnu raspravu o energetskim potrebama i mogućnostima na području koje im je povjereno. Ulog je velik. Bilo bi za njih loše da uđu u povijest kao generacija vladajućih koja je doprinijela uništenju naših rijeka.

Autor:

Dr.sc. Mario Šiljeg, docent je na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Školovao se na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu te Kemijskom institutu u Ljubljani. Doktorirao je na sustavima pripreme vode za piće.
Obnašao je dužnost ravnatelja Agencije za zaštitu okoliša RH, te je član Odbora za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskog Sabora iz reda javnih i stručnih djelatnika, u aktualnom mandatu.

Dr.sc. Mario Šiljeg

FB

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari